
Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom SBK/KSB
Z A K O N
O SOCIJALNOJ ZAŠTITI, ZAŠTITI CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITI PORODICA S DJECOM SBK
I OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica s djecom (u daljnjem tekstu: Zakon), na području Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kanton) bliže se uređuju: – osnove socijalne zaštite građana i njihovih porodica, oblici i osnovna prava iz socijalne zaštite, korisnici prava, osnivanje ustanova socijalne zaštite i invalidskih udruženja – osnovna prava civilnih žrtava rata i članova njihovih porodica – osnove zaštite porodica s djecom – finansiranje i druga pitanja značajna za ostvarivanje osnovnih prava socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom u Kantonu
Član 2.
Ovim zakonom utvrđuju se: osnovna prava, oblici i uvjeti za ostvarivanje prava u socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica s djecom, kategorije korisnika socijalne zaštite, postupak i nadležnost za ostvarivanje prava, osnivanje i djelatnost ustanova socijalne zaštite i invalidskih udruženja, finansiranje, nadzor, naknada štete, kaznene odredbe te prijelazne i završne odredbe.
Član 3.
Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom ima poseban društveni značaj.
Član 4.
Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom obavljaju ustanove iz oblasti socijalne zaštite. Ustanove socijalne zaštite su pravna lica. Na osnivanje i rad ustanova socijalne zaštite primjenjuju se propisi o ustanovama i ovaj zakon.
Član 5.
Humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i organizacije koje oni osnivaju te druge asocijacije građana imaju posebna prava i dužnosti u poticanju razvoja socijalne zaštite i zaštite porodica s djecom u osnivanju, vođenju i finansiranju socijalnih ustanova u skladu s ovim zakonom.
Član 6.
Porodicu, u smislu ovoga zakona, čine: bračni drug, odnosno vanbračni drug, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorak i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, maćeha, djed, nena (po ocu i majci) te braća i sestre bračnih drugova. Članovi porodice civilnih žrtava rata, u smislu ovoga zakona, su: bračni drug, djeca (rođena u braku ili van braka, usvojeno dijete ili
pastorak) članovi uže porodice te roditelji, očuh, maćeha i usvojitelj članovi šire porodice. Članom porodice iz stava 2. ovoga člana smatra se i vanbračni drug koji s civilnom žrtvom rata ima dijete i s njom živi, odnosno živio je do njezine smrti u zajedničkom domaćinstvu najmanje godinu dana. Zajedničko domaćinstvo, u smislu ovoga zakona, je ekonomska zajednica jedne porodice ili više porodica u kojoj se zajednički stječu i troše novčana i druga materijalna sredstva stečena radom i korištenjem zajedničkih materijalnih dobara (zemljište, zgrade i drugo).
Član 7.
Djetetom, u smislu ovoga zakona, smatra se lice do 18 godina života. Izuzetno, djetetom, u smislu ovoga zakona, radi ostvarivanja prava na dječiji doplatak i na pribavljanje učeničke školarine ili studentske stipendije, smatra se i lice koje ima više od 18 a manje od 27 godina života.
Član 8.
Prava utvrđena ovim zakonom ne mogu ostvarivati lica koja su osuđena pravosnažnom sudskom presudom zbog ratnih zločina ili ugrožavanja ustavnoga poretka i sigurnosti Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija). Prava utvrđena ovim zakonom ne mogu se prenositi na druga lica niti se mogu nasljeđivati.
Član 9.
Pravo na određeni oblik socijalne zaštite propisan ovim zakonom ne može ostvariti lice koje ispunjava uvjete za ostvarivanje takvoga prava po nekom drugom osnovu.
Član 10.
Nadzor nad provođenjem ovoga zakona, drugih propisa i općih akata Kantona donesenih u skladu s ovim zakonom, i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno Kanton, obavlja resorno ministarstvo nadležno za poslove socijalne politike (u daljnjem tekstu: resorno ministarstvo).
Član 11.
U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj: 2/98 i 48/99) ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
II SOCIJALNA ZAŠTITA
II. 1. Pojam socijalne zaštite
Član 12.
Socijalna zaštita, u smislu ovoga zakona, je organizovana društvena djelatnost usmjerena na zaštitu pojedinca i porodice ili grupe lica koja se nađu u stanju socijalne potrebe, u Kantonu. Socijalnom potrebom smatra se trajno ili privremeno stanje u kojem se nađe pojedinac ili porodica, prouzročeno ratnim događajima, elementarnim nepogodama, općom privrednom krizom, psihofizičkim stanjem pojedinaca ili drugim razlozima koji se ne mogu otkloniti bez pomoći drugog lica ili društvene zajednice. Socijalni rad, u smislu ovoga zakona, je jedinstvena psiho-socijalna pedagoška djelatnost profesionalno usmjerena ka podizanju kvaliteta življenja uopće na viši nivo. Socijalna zaštita djeteta, u skladu s odredbama Konvencije o pravima djeteta, ostvaruje se u djetetovu najboljem interesu.
II. 2. Korisnici socijalne zaštite
Član 13.
Korisnici socijalne zaštite, u smislu ovoga zakona, su lica koja se nalaze u stanju materijalne potrebe, i to:
1. dijete bez roditeljske zaštite
2. odgojno zanemareno dijete
3. odgojno zapušteno dijete
4. dijete čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama
5. lice ometeno u psihičkom ili fizičkom razvoju i lice s invaliditetom
6. materijalno neosigurano i za rad nesposobno lice
7. staro lice bez porodičnog staranja
8. lice društveno negativnog ponašanja
9. lice i porodica u stanju socijalne potrebe kojima je zbog posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.
Član 14.
Dijete bez roditeljske zaštite je: dijete čiji roditelji nisu živi, dijete nepoznatih roditelja, dijete nestalih roditelja, dijete koje su napustili roditelji, dijete roditelja kojima je oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost, dijete roditelja koji su zanemarili svoje obaveze prema djetetu i dijete roditelja spriječenih u obavljanju roditeljske obaveze.
Član 15.
Odgojno zanemareno dijete, u smislu ovoga zakona, je dijete koje zbog neodgovarajućeg nadzora i neodgovarajuće roditeljske brige te negativnog uticaja sredine narušava općeprihvaćene norme ponašanja. Odgojno zapušteno dijete je dijete koje svojim ponašanjem krši općeprihvaćene norme ponašanja i čini prekršajna ili krivična djela.
Član 16.
Licem ometenim u psihičkom i fizičkom razvoju i licem s invaliditetom, u smislu ovoga zakona, smatra se dijete i odraslo lice koje je:
1. slijepo i slabovido
2. gluho i nagluho
3. s poremećajima u govoru i glasu
4. s tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u fizičkom razvoju
5. sa smetnjama u psihičkom razvoju (lahkog, umjerenog, težeg i teškog stepena)
6. s kombinovanim smetnjama (djeca i odrasla lica višestruko ometeni u razvoju).
Član 17.
Dijete koje živi u nepovoljnim porodičnim odnosima ili prilikama, u smislu ovoga zakona, je dijete čiji roditelji zbog nesređenih porodičnih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti osigurati mu normalne uvjete za pravilno podizanje, odgoj te fizički i psihički razvoj.
Član 18.
Materijalno neosigurano i za rad nesposobno lice, u smislu ovoga zakona, je punoljetno lice nesposobno za rad, a koje nema sredstva za izdržavanje i ne može ih pribaviti po nekom drugom osnovu.
Član 19.
Starim licem bez porodičnog staranja, u smislu ovoga zakona, smatra se žena starija od 60 godina, odnosno muškarac stariji od 65 godina ako nemaju članova porodice niti srodnika koji su ih prema zakonu obavezni izdržavati ili ako imaju, da ta lica nisu u mogućnosti izvršavati obavezu izdržavanja.
Član 20.
Licem društveno negativnog ponašanja, u smislu ovoga zakona, smatra se lice koje se odaje besposličarenju, skitnji, prostituciji, zloupotrebi alkohola i drugih opojnih sredstava te drugim oblicima društveno neprihvatljiva ponašanja.
Član 21.
Licem, odnosno porodicom u stanju socijalne potrebe kojima je zbog posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite, u smislu člana 13. stava 1. tačke 9. ovoga zakona, smatra se lice, odnosno porodica koja se nađe u stanju socijalne potrebe zbog pretrpljene prisilne migracije, repatrijacije, elementarne nepogode, smrti jednog ili više članova porodice, povratka s liječenja, otpuštanja s izdržavanja zatvorske kazne, izvršavanja odgojne mjere ili zbog drugih poteškoća.
Član 22.
Određene poslove socijalne zaštite mogu obavljati humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i druge organizacije uz prethodnu saglasnost resornoga ministarstva i u skladu s članom 83. ovoga zakona.
II. 3. Prava iz socijalne zaštite
Član 23.
Prava iz socijalne zaštite, u smislu ovoga zakona, su:
1. novčana i druga materijalna pomoć
2. osposobljavanje za život i rad
3. smještaj u drugu porodicu
4. smještaj u ustanovu socijalne zaštite
5. kućna njega i pomoć u kući
6. usluge socijalnog rada i drugog stručnog rada
7. drugi oblici usluga socijalnog rada
Član 24.
Lica i porodice koji su u stanju socijalne potrebe, koji ispunjavaju uvjete i korisnici su prava iz člana 23. stava 1. tačaka od 1. do 4. ovoga zakona, osim korisnika druge materijalne pomoći, imaju pravo na osnovno zdravstveno osiguranje ako nisu osigurani po nekom drugom osnovu. Stopa doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za korisnike iz prethodnoga stava ovoga člana obračunava se u visini 1% od iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u protekloj godini u Kantonu. Prava iz člana 23. ovoga zakona ostvaruju se preko centra za socijalni rad (u daljnjem tekstu: centar) prema korisnikovu mjestu prebivališta. Nakon utvrđivanja prava na zdravstveno osiguranje iz stavova 1. i 2. ovoga člana, to pravo se priznaje rješenjem koje centar donosi na neki od oblika socijalne zaštite.
II. 3.1. Novčana i druga materijalna pomoć
Član 25.
Novčana i druga materijalna pomoć sastoji se:
– od stalne novčane pomoći
– od novčane naknade za pomoć i njegu drugog lica
– od druge materijalne pomoći
Član 26.
Pravo na stalnu novčanu i drugu materijalnu pomoć imaju lica i porodice pod sljedećim uvjetima:
1. ako su nesposobni za rad, odnosno spriječeni u ostvarivanju prava na rad
2. ako nemaju prihoda ni imovine ili ako imaju, da nije dovoljno za izdržavanje (u skladu s članom 30. ovoga zakona)
3. ako nemaju članova porodice koji su ih prema zakonu obavezni izdržavati ili ako imaju, da ta lica nisu u mogućnosti izvršavati obavezu izdržavanja Pravo na
stalnu novčanu pomoć imaju samo nosioci porodice.
Korisnik stalne novčane pomoći ne može biti i korisnik nekog drugog oblika socijalne zaštite prema ovom zakonu, osim prava na tuđu njegu i pomoć ili kućnu njegu i pomoć u kući ako živi sam i nema primanja ni prema jednom drugom osnovu.
Član 27.
Nesposobnima za rad, odnosno spriječenima u ostvarivanju prava na rad, u smislu ovoga zakona, smatraju se:
1. lice koje je potpuno nesposobno za samostalan rad i privređivanje, s najmanje 70% invalidnosti
2. žena starija od 60 godina i muškarac stariji od 65 godina
3. žena za vrijeme trudnoće, porođaja i poslije porođaja, u skladu s propisima o radu
4. roditelji, očuh, maćeha ili usvojitelj, koji se brine o jednom djetetu ili o više djece do jedne godine života a nema članova porodice koji su ga prema zakonu obavezni izdržavati ili ako ima, da ta lica nisu u mogućnosti izvršavati obavezu izdržavanja
5. dijete do navršene 15. godine života, a ako je na redovnom školovanju, do navršene 27. godine života
6. lice s trajnim smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju
7. lice koje u porodici njeguje lice s invaliditetom, ili teško oboljelo lice ako je utvrđeno da mu je prijeko potrebna pomoć i njega drugog lica
Član 28.
Nalaz i mišljenje o nesposobnosti za rad iz člana 27. stava 1. tačaka 1., 6. i 7. ovoga zakona te nalaz o potrebi za njegom i pomoći drugog lica iz člana 34. ovoga zakona u prvome stepenu izdaje liječnička komisija osnovana pri centru za socijalni rad, a u drugom stepenu liječnička komisija osnovana pri resornom ministarstvu, prema postupku i propisima iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja. Ocjena djece s teškoćama u psihičkom ili fizičkom razvoju i utvrđivanje potrebe djeteta za njegom i pomoći drugog lica obavlja se u skladu s Pravilnikom o otkrivanju i ocjenjivanju sposobnosti, razvrstavanju i evidenciji djece i omladine ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 13/02) i propisima iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja.
Član 29.
Komisiju za utvrđivanje nesposobnosti za rad, potrebe za njegom i pomoći drugog lica te za ocjenu djece ometene u psihofizičkom razvoju, u prvom stepenu osniva centar za socijalni rad, a u drugom stepenu resorno ministarstvo.
Ocjena djece s teškoćama u razvoju, u prvom stepenu, može se povjeriti resurskom centru osnovanom pri centru za socijalni rad za potrebe jedne ili više općina ako centar ima verifikovanu liječničku komisiju koja radi u skladu s
Pravilnikom o otkrivanju i ocjenjivanju sposobnosti, razvrstavanju i evidenciji djece i omladine ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju. Visinu naknade za rad komisije iz stava 1. ovoga člana, u prvom stepenu, određuje centar uz saglasnost resornoga ministarstva, a visinu naknade za rad komisije u drugom stepenu određuje resorno ministarstvo.
Centar resornom ministarstvu podnosi finansijski zahtjev za isplatu naknada za rad komisije prema utvrđenoj ocjeni djece i prema stavovima 1. i 2. ovoga člana. Komisije iz stava 1. ovoga člana u prvom stepenu osnivaju se za područja triju regija, i to: Vrbasku (Jajce, Dobretići, Bugojno, Donji Vakuf i Gornji Vakuf Uskoplje), Lašvansku (Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovača) i Fojničko-lepeničku (Kiseljak, Fojnica i Kreševo).
Uputstvo o osnivanju komisija i saglasnost s njihovim imenovanjem i radom donosi resorno ministarstvo. U sastavu komisija iz stava 1. ovoga člana su liječnici odgovarajućih specijalnosti i socijalni radnik.
Član 30.
Smatra se da domaćinstvo, odnosno lice nema neophodnih sredstava za izdržavanje ako ukupni mjesečni prihodi po jednom članu domaćinstva ne prelaze 15% prosječne mjesečne netoplaće utvrđene za prethodnu godinu u Kantonu. Ako je korisnik stalne novčane pomoći lice s invaliditetom, koje je komisija iz člana 29. ovoga zakona proglasila nesposobnim za rad, s najmanje 70% invalidnosti, uvjet za ostvarivanje prava na stalnu novčanu pomoć jeste da ukupni prihod po članu njegova domaćinstva ne prelazi 17% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Član 31.
Ukupne prihode domaćinstva čine prihodi koje članovi domaćinstva ostvaruju:
1. na osnovu plaća i drugih primanja iz radnoga odnosa
2. na osnovu starosne, invalidske i porodične penzije
3. na osnovu poljoprivredne djelatnosti
4. na osnovu novčane naknade za vrijeme privremene nezaposlenosti, za vrijeme osposobljavanja za rad, porodiljskoga ili drugog bolovanja
5. na osnovu prihoda ostvarenih obavljanjem samostalne djelatnosti
6. na osnovu dopunskoga rada
7. na osnovu prihoda ostvarenih za zaštitu vojnih invalida i porodica poginulih boraca te civilnih žrtava rata
8. na osnovu prihoda ostvarenih prodajom nekretnina ili njihovim izdavanjem pod zakup, odnosno na osnovu imovinskih prava
9. na osnovu prihoda ostvarenih obavljanjem privredne, uslužne i druge djelatnosti
10. na osnovu kantonalnoga Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava
rata i zaštiti porodica s djecom i federalnog Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj: 36/99 i 54/04), osim prihoda prema stavu 3. ovoga člana
11. na osnovu rada u upravnim i nadzornim odborima, zakonodavnim i drugim organima te na osnovu dividendi, kamata, osiguranja, zakupnina i sl. Prihodom od poljoprivredne djelatnosti, u smislu tačke 3. prethodnoga stava, smatra se katastarski prihod utvrđen za prethodnu godinu koji se dijeli na 12 mjeseci i brojem članova domaćinstva.
Prihodima u smislu stava 1. ovoga člana ne smatraju se prihodi ostvareni kao novčane naknade, odnosno invalidnine za tjelesno oštećenje na osnovu rada, novčane naknade za pomoć i njegu drugog lica, dječiji doplatak te učeničke i studentske stipendije.
Pri utvrđivanju ukupnih mjesečnih prihoda po članu domaćinstva, uzimaju se ukupni prihodi po stavu 1. ovoga člana tačaka od 1. do 11., ostvareni u prošloj godini, koji se dijele na 12 mjeseci i brojem članova domaćinstva.
Član 32.
Obaveza izdržavanja između članova porodice i srodnika utvrđuje se u skladu s odredbama porodičnog zakona.
Smatra se da član porodice, odnosno srodnik nije u mogućnosti izvršavati obavezu izdržavanja ako ukupni mjesečni prihod po članu njegova domaćinstva ne prelazi 22% iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Obaveza člana porodice, odnosno srodnika iz stavova 1. i 2. ovoga člana utvrđuje se prije utvrđivanja prava iz oblasti socijalne zaštite.
Član 33.
Stalna osnovna novčana pomoć pripada pojedincu i porodici ako ispunjavaju uvjete iz članova 26. i 30. ovoga zakona. Visina stalne novčane pomoći određuje se:
– za jednočlano domaćinstvo ili pojedinca kao nosioca domaćinstva, korisnika stalne novčane pomoći, u iznosu od 15% od prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu
– za svakog sljedećeg člana domaćinstva kojega je liječnička komisija iz članova 28. i 29. Zakona proglasila nesposobnim za rad, s najmanje 70% invalidnosti, iznos pomoći iz prethodne alineje uvećava se za 10%
Član 34.
Novčanu naknadu za njegu i pomoć drugog lica može ostvariti lice pod sljedećim uvjetima:
– ako nije smješteno u socijalno-medicinsku ili drugu ustanovu
– ako mu je za odlazak na posao i povratak s posla prijeko potrebna stalna pomoć drugog lica
– ako ukupni prihodi po članu porodice prema članu 31. ovoga zakona iznose do 15%, a za lica sa 100%-tnim invaliditetom do 17% od iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu
– ako ne ostvaruje pravo na kućnu njegu i pomoć u kući
– ako mu je liječnička komisija, prema članovima 28. i 29. ovoga zakona, utvrdila stepen invalidnosti od najmanje 70%, s potrebom za njegom i pomoći drugog lica
– ako su lični prihodi korisnika do 35%, a licima sa 100%-tnim invaliditetom do 38% od prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu
– ako ovo pravo ne koristi prema drugom propisu, odnosno ako ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava prema nekom drugom propisu.
Iznos naknade prema stavu 1. ovoga člana iznosi do 15%, a za lica sa 100%-tnim invaliditetom do 17% od iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Član 35.
Druga materijalna pomoć, u smislu ovoga zakona, je privremena jednokratna i druga novčana pomoć ili pomoć u robi materijalno neosiguranim licima ili porodicama koje se nađu u stanju socijalne potrebe zbog posebnih okolnosti iz člana 21. ovoga zakona i ako ispunjavaju uvjete iz člana 26. stava 1. tačaka 2. i 3. ovoga zakona.
Jednokratna novčana pomoć iz stava 1. ovoga člana može iznositi do 25% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu i može se dodijeliti istom korisniku najviše četiri puta tokom kalendarske godine.
Licu koje se nađe u stanju izuzetne socijalne potrebe može se dodijeliti privremena novčana pomoć u iznosu do 50% od prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u Kantonu u prethodnoj godini, i to samo jednom u toku kalendarske godine.
Porodica korisnika stalne novčane pomoći ima pravo na novčanu pomoć za podmirenje dijela troškova sahrane korisnika stalne novčane pomoći. Pomoć u robi dodjeljuje se u visini jednokratne novčane pomoći licu ili porodici ako postoji bojazan da bi se novčana sredstva trošila nenamjenski. Rješenja o pravima i o novčanim iznosima prema odredbama ovoga člana donosi centar prema svojim finansijskim mogućnostima.
Sredstva za druge materijalne pomoći iz stava 1. ovoga člana uplaćivat će se na račun centra prema iskazanim mjesečnim potrebama centra, raspoloživim sredstvima i uz saglasnost resornoga ministarstva.
II.3.2. Osposobljavanje za život i rad
Član 36.
Pravo na osposobljavanje za život i rad ostvaruju djeca ometena u razvoju i odrasla lica s umanjenim
sposobnostima, bez obzira na uzrok nastanka invalidnosti, odnosno radne nesposobnosti ako to pravo ne ostvaruju po nekom drugom osnovu, a koja se, prema godinama života i preostalim sposobnostima, mogu osposobiti za rad.
Pravo iz stava 1. ovoga člana pripada i djeci osiguranika koja su do dana stupanja na snagu ovoga zakona to pravo ostvarila prema propisima iz oblasti penzijsko-invalidskoga osiguranja (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Centar utvrđuje pravo i izdaje rješenje licima iz stava 1. ovoga člana na osnovu nalaza i mišljenja komisije za ocjenu sposobnosti i razvrstavanje djece ometene u razvoju ili komisije iz oblasti penzijsko-invalidskoga osiguranja. Korisniku koji je stekao pravo na osposobljavanje za život i rad prestaje to pravo:
– ako zbog nastalih promjena više ne ispunjava utvrđene uvjete na osnovu kojih mu je priznato pravo
– ako svojom krivnjom ne stupi na osposobljavanje u roku utvrđenom rješenjem kojim mu je priznato pravo
– ako samovoljno prekine započeto osposobljavanje
Član 37.
Lice koje se radi osposobljavanja za život i rad upućuje izvan mjesta prebivališta, ima pravo na novčanu naknadu za troškove smještaja, ishrane i prijevoza, ako mu to njegova porodica ne može osigurati.
Učešće korisnika i njegovih srodnika u podmirenju troškova iz stava 1. ovoga člana ravno je visini ukupnih mjesečnih prihoda po jednom članu njegova domaćinstva.
Na osnovu rješenja o pravu na osposobljavanje za život i rad, centar i resorno ministarstvo potpisuju ugovor s ustanovom koja pruža usluge, kojim se, između ostaloga, definiše visina i način isplate, vrijeme i mogućnost osposobljavanja te druga pitanja.
Porodica koja je u mogućnosti u potpunosti podmiriti troškove osposobljavanja za rad, može sklopiti ugovor s nadležnom ustanovom.
II.3.3. Smještaj u drugu porodicu
Član 38.
Pravo na smještaj u drugu porodicu imaju:
1. djeca u sljedećim slučajevima:
– djeca bez roditeljskog staranja
– odgojno zanemarena djeca
– odgojno zapuštena djeca
– djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama
2. lica s invaliditetom, stara lica i lica društveno negativnog ponašanja koja nisu u stanju sama brinuti o sebi, a zbog stambenih ili porodičnih prilika nemaju mogućnosti da im se zaštita osigura na drugi način
3. žena za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja, a najdulje 12 mjeseci u slučaju:
– ako je samohrana majka
– ako nema sredstava za život
– ako nema stambeni prostor
Djeca iz stava 1. tačke 1. ovoga člana imaju pravo na smještaj u drugu porodicu do 19. godine života, izuzetno do 23. godine života ako su iz porodice koja ostvaruje pravo na stalnu socijalnu pomoć.
Član 39.
O smještaju lica u drugu porodicu i o prestanku smještaja, odlučuje centar. Centar obavlja nadzor nad porodicom iz stava 1. ovoga člana, pomaže porodici i održava stalnu vezu sa smještenim licem.
Član 40.
Član porodice u koju je lice smješteno, koji preuzme brigu o tom licu (u daljnjem tekstu: hranitelj), mora biti psihički i fizički zdrav i imati stambene i druge uvjete potrebne za zaštitu, njegu, ishranu, učenje i zadovoljavanje drugih potreba i interesa toga lica.
Lice se ne može smjestiti u porodicu:
– u kojoj je jednom od bračnih drugova oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost
– u kojoj je jedan od bračnih drugova lišen roditeljskoga prava
– u kojoj su poremećeni porodični odnosi
– u kojoj su neki članovi lica društveno negativnog ponašanja
– u kojoj bi zbog bolesti nekog člana bilo ugroženo zdravlje smještenog lica
Član 41.
Radi smještaja djeteta u drugu porodicu, potrebna je napismeno saglasnost roditelja, odnosno usvojitelja ili staratelja, a ako je lice starije od 15 godina, potreban je i njegov pristanak.
Saglasnost roditelja nije potrebna ako su roditelji lišeni roditeljskoga prava ili u slučajevima grubog zanemarivanja dječijeg odgoja, o čemu odlučuje stručni tim centra.
Član 42.
Porodica u kojoj je dijete smješteno ne može bez saglasnosti roditelja, usvojitelja ili staratelja, odnosno organa starateljstva poduzimati važnije mjere u pogledu djetetove budućnosti, a pogotovo ga ne može predati nekom drugom na čuvanje, prekinuti školovanje, promijeniti vrstu škole, odlučiti o izboru zanimanja i sklopiti ugovor o radu u smislu propisa o radu.
Član 43.
Na osnovu rješenja o određivanju smještaja u drugu porodicu, centar i resorno ministarstvo sklapaju s hraniteljem napismeno ugovor o
smještaju. Ugovorom iz stava 1. ovoga člana uređuju se međusobni odnosi između centra i hranitelja, a naročito: iznos i način isplate naknade za smještaj lica, obveznik isplate naknade, uvjeti i rok otkazivanja ugovora, a i ostala bitna pitanja.
Član 44.
Cijena smještaja u drugu porodicu utvrđuje se prema dogovoru davatelja usluga i tražitelja usluga, a može iznositi najviše do 60% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Hranitelj koji brine o više od dvije osobe dužan je registrovati svoju djelatnost u nadležnom sudu i poreznoj upravi te ispunjavati kriterije za obavljanje hraniteljske djelatnosti prema ovom zakonu i zakonu iz oblasti zdravstvene zaštite.
Član 45.
Troškove smještaja u drugu porodicu snosi lice koje je smješteno u drugu porodicu, roditelj, usvojitelj, staratelj ili srodnik koji izdržava to lice, u visini prihoda po jednom članu domaćinstva.
Razliku do cijene smještaja iz člana 43. ovoga zakona snosi resorno ministarstvo preko centra.
Član 46.
Smještaj u ustanovu socijalne zaštite (u daljnjem tekstu: ustanova) mogu ostvariti djeca i odrasla lica kojima je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njihovih životnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u vlastitoj ili drugoj porodici ili kroz kućnu njegu i pomoć u kući. Član
Član 47.
O smještanju u ustanovu odlučuje centar na osnovu mišljenja stručnog tima centra, izvršne odluke suda, organa starateljstva ili na osnovu nalaza i mišljenja odgovarajuće zdravstvene ustanove, odnosno nalaza i mišljenja stručne liječničke komisije. Centar je dužan smjestiti lice u odgovarajuću ustanovu na području Kantona, a ako takve ustanove nema ili joj je kapacitet popunjen, centar će potražiti odgovarajuću ustanovu u Federaciji ili šire. Centar je dužan pratiti tretman lica smještenog u ustanovu, a pogotovo ako se radi o smještaju djeteta.
Član 48.
Prijem lica iz člana 46. ovoga zakona i njegovo otpuštanje obavlja se na način određen općim aktom ustanove. Ustanova je dužna primiti na smještaj lice koje uputi centar. Izuzetno od odredbe stava 2. ovoga člana, ustanova može uskratiti prijem upućenoga lica u slučaju popunjenosti kapaciteta i ako, s obzirom na svoju djelatnost, nije u mogućnosti pružiti odgovarajuće usluge korisniku.
Član 49.
Ako je daljnji boravak lica smještenog u ustanovu postao nemoguć zbog promjena njegovih osobina ili zbog nepostojanja uvjeta za odgovarajući tretman, ustanova je dužna, najkraće dva mjeseca prije otpuštanja toga lica, obavijestiti centar koji je donio rješenje o njegovu smještaju radi smještaja u drugu ustanovu ili radi primjene drugog oblika socijalne zaštite.
Član 50.
Na osnovu rješenja o smještaju u ustanovu, centar i resorno ministarstvo potpisuju ugovor s ustanovom. Ugovorom iz prethodnoga stava određuju se odnosi između centra i ustanove, a posebno: cijena usluge za smještaj, obveznik isplate, dinamika plaćanja i druga pitanja.
Cijena smještaja u socijalnu ustanovu koju plaća resorno ministarstvo može biti najviše do 75%, odnosno do 100% za teže invalidna lica ili nepokretne bolesnike, odnosno do 55% za lica smještena u dnevnim centrima, od iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
U izuzetnim slučajevima, ako lice nema ličnih prihoda, nema svoje imovine niti srodnika koji su ga u mogućnosti izdržavati, učešće resornoga ministarstva u troškovima smještaja štićenika može biti i veće od predviđenog u stavu 3. ovoga člana, što utvrđuje centar za socijalni rad. Troškovi medicinske njege i tretmana za duševne i nervne bolesnike smještene u ustanove plaćaju se iz sredstava zdravstvene zaštite, preko Zavoda za zdravstveno osiguranje Srednjobosanskog kantona.
Djeca smještena u ustanovu radi školovanja mogu ostati u ustanovi do 19. godine života, izuzetno do 23. godine života ako su iz porodice korisnika stalne socijalne pomoći. Prije osnivanja ustanove potrebno ju je registrirati u nadležnom sudu i poreznoj upravi te ispunjavati kriterije prema ovome zakonu i zakonu iz oblasti zdravstvene zaštite.
Troškovi brige o štićenicima u ustanovama i dnevnim centrima obračunavaju se prema cijeni dnevnih troškova i broju dana provedenih u ustanovi, odnosno dnevnom centru.
Član 51.
Cijenu usluge koju pruža ustanova osnovana na području Kantona, utvrđuje osnivač ustanove uz saglasnost resornoga ministarstva, osim ustanova u privatnom vlasništvu.
Troškove smještaja u ustanovu snosi smješteno lice, roditelj, usvojitelj, staratelj ili srodnik koji je, u skladu sa zakonom, dužan izdržavati to lice, u visini prihoda po jednom članu domaćinstva kojeg utvrdi centar po bilo kojem osnovu.
Razliku između iznosa iz stava 2. ovoga člana i cijene smještaja iz stava 1. ovoga člana snosi resorno ministarstvo preko centra. Ugovor o smještaju u ustanovu
mogu potpisati korisnik usluga ili njegov staratelj i ustanova. U tome slučaju, smješteno lice ili njegov srodnik plaćaju punu cijenu usluge.
Štićeniku smještenom u ustanovu socijalne zaštite daje se mjesečno, u novcu, za lične potrebe, 5% od cijene troškova smještaja, odnosno od iznosa uplaćenog ustanovi socijalne zaštite ako je za njega ugovor o smještaju potpisalo resorno ministarstvo.
U troškove smještaja u ustanovu ulaze i prihodi koje smješteno lice ostvaruje prema propisima iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja i boračko-invalidske zaštite, kao civilna žrtva rata ili po nekom drugom osnovu.
Ako prihodi smještenog lica i prihodi srodnika nisu dovoljni za plaćanje troškova smještaja, razliku do pune cijene smještaja snosi resorno ministarstvo.
Za djecu smještenu u ustanovu koja ima dozvolu nadležnoga ministarstva da je obrazovna ustanova, troškovi obrazovanja potražuju se od Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, shodno propisima koje donosi resorno ministarstvo.
II. 3. 5. Kućna njega i pomoć u kući
Član 52.
Kućna njega i pomoć u kući je organizovano pružanje raznih usluga kao što su: hranjenje, obavljanje kućnih i drugih potrebnih poslova i održavanje lične higijene licima iz člana 27. tačaka 1., 2. i 6. ovoga zakona ako se ta lica ne mogu brinuti sama o sebi.
Član 53.
Usluge kućne njege i pomoći u kući pruža ustanova za zaštitu starih lica preko službe za kućnu njegu, centar te drugi subjekti koji su verifikovani i imaju saglasnost za obavljanje poslova kućne njege i pružanje pomoći u kući, koju je izdalo resorno ministarstvo (u daljnjem tekstu: davatelj usluga).
Član 54.
Troškove kućne njege i pomoći u kući snosi korisnik, staratelj ili srodnik koji je dužan izdržavati to lice, i to u visini prihoda po jednom članu domaćinstva.
Razliku između iznosa cijene usluga kućne njege i pomoći u kući te iznosa utvrđenog u stavu 1. ovoga člana snosi resorno ministarstvo preko centra. Mjesečni troškovi kućne njege i pomoći u kući koje plaća resorno ministarstvo, po korisniku i po jednom satu usluga utvrđuju se do 0,7% od iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Korisnik kućne njege i pomoći u kući može biti lice čiji su ukupni mjesečni prihodi po članu domaćinstva do 17%, a lični prihodi štićenika do 38% od iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu, kojem je, prema nalazu i mišljenju nadležnoga liječnika i stručnog tima centra, potrebna kućna njega i pomoć u kući te koje srodnici nisu u mogućnosti izdržavati prema članu 32. ovoga zakona
niti su ga u stanju posluživati u osnovnim životnim potrebama.
Za obavljanje kućne njege i pomoći u kući potrebno je zadovoljavati kriterije prema ovom zakonu i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj: 13/2000, 13/02 i 13/03) te djelatnost registrovati u nadležnom sudu i poreznoj upravi.
Nadzor nad obavljanjem usluga kućne njege i pomoći u kući obavlja centar za socijalni rad i o tome redovno obavještava resorno ministarstvo.
Član 55.
Na osnovu rješenja o pružanju usluga kućne njege i pomoći u kući, centar i resorno ministarstvo potpisuju ugovor s davateljem usluga. Ugovorom iz prethodnoga stava uređuju se sva bitna pitanja, a naročito: iznos i način isplate naknade, obveznik isplate, prestanak davanja usluga i dr.
Davatelj usluga može potpisati ugovor o davanju usluga direktno s korisnikom ili njegovim starateljem i u tome slučaju korisnik ili staratelj plaćaju punu cijenu usluga.
Cijena usluge kućne njege i pomoći u kući, ako je pruža ustanova, utvrđuje se u skladu s članom 51. stavom 1. ovoga zakona, a ako usluge pruža neko od ostalih davatelja iz člana 53., cijenu utvrđuje davatelj uz saglasnost resornoga ministarstva, osim privatnih ustanova.
II. 3. 6. Usluge socijalnog rada i drugog stručnog rada
Član 56.
Pravo na usluge socijalnog rada i drugog stručnog rada ima pojedinac, porodica i društvena grupa radi zaštite svojih prava i interesa, a naročito savjetovališni i savjetodavni rad radi saniranja poremećenih bračnih i porodičnih odnosa, pružanja pomoći porodici u zaštiti i odgoju djece, zaštiti ličnosti i ostvarivanju određenih prava radi poboljšanja uvjeta življenja u porodici i socijalnoj sredini, suzbijanja i sprečavanja društveno neprihvatljiva ponašanja djece i odraslih, pojedinaca ili društvenih grupa. Usluge iz prethodnoga stava ostvaruju se preko centra.
II. 3. 7. Drugi oblici usluga socijalnog rada
Član 57.
Drugi oblici usluga socijalnog rada u vezi su s uslugama socijalnog i drugog stručnog rada prema članu 56. ovoga zakona kao pomoći u psihosocijalnoj rehabilitaciji porodice i njezinih članova te poduzimanje mjera i akcija radi sprečavanja i suzbijanja ovisnosti o alkoholu i drugim opojnim sredstvima te usluga socijalnog rada u vezi sa saradnjom i rješavanjem određenih pitanja između centra i ustanova zdravstvene djelatnosti, prosvjetne djelatnosti, Ministarstva unutrašnjih poslova, Službe za zapošljavanje Srednjobosanskog kantona i dr. Usluge iz prethodnoga stava ostvaruju se preko centra.
II. 4. Ustanove socijalne zaštite
Član 58.
Ustanova socijalne zaštite pruža usluge kojima se, u cjelini ili djelomično, zadovoljavaju socijalne i druge potrebe korisnika.
Ustanove se osnivaju radi zbrinjavanja određenih kategorija korisnika socijalne zaštite i obavljanja stručnih i drugih poslova socijalne zaštite. Rad ustanova socijalne zaštite je javan. Javnost se može isključiti u pojedinim postupcima ako je to utvrđeno propisima o porodičnim odnosima i o krivičnom postupku. Ustanova je pravno lice.
Ustanove se osnivaju kao:
1. centar za socijalni rad
2. ustanove za djecu, i to:
a) ustanova za djecu bez roditeljskog staranja
b) ustanova za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu
c) ustanova za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju
3. ustanova za odrasla i stara lica
4. ustanova za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje invalidnih i drugih lica
5. ustanova za dnevni boravak korisnika socijalne zaštite
II. 4. 1. Centar za socijalni rad
Član 59.
Centar za socijalni rad (u daljnjem tekstu: centar) osniva se kao ustanova radi obavljanja poslova u vezi sa zadovoljavanjem potreba građana i njihovih porodica u socijalnoj zaštiti, na području općine, i za obavljanje stručnoanalitičkih i drugih stručnih poslova općine te drugih organizacija i zajednica, u skladu s ovim zakonom.
Član 60.
Centar, u obavljanju poslova socijalne zaštite:
– rješava u prvom stepenu o zahtjevima za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom ako ovim zakonom nije drugačije određeno
– otkriva, prati i proučava probleme u oblasti socijalne zaštite i poduzima preventivne mjere
– primjenjuje i provodi odgovarajuće oblike socijalne zaštite i neposredno pruža usluge socijalne zaštite
– obavlja poslove iz oblasti porodične zaštite, zaštite odgojno zanemarene djece te provodi odgojne mjere i mjere starateljskoga nadzora
– organizuje savjetovališni rad za probleme u braku i porodici
– pruža savjetodavne usluge i stručnu pomoć pojedincu, porodici i grupama građana
– upućuje, prema potrebi, korisnika socijalne zaštite u ustanovu, uz svu potrebnu dokumentaciju
– potiče, organizuje i usklađuje dobrovoljne aktivnosti građana, njihovih udruženja, vjerskih zajednica, humanitarnih, karitativnih i drugih organizacija i zajednica u provođenju programa socijalne zaštite na području za koje je centar osnovan
– obavlja poslove za koje ima ovlaštenje organa starateljstva, utvrđene porodičnim zakonom te drugim zakonima i propisima
– sarađuje s građanima, mjesnim zajednicama, ustanovama i institucijama, pravnim licima, udruženjima građana, pravosudnim organima, policijskim upravama i drugim organima koji mogu doprinijeti poboljšanju kvaliteta socijalnog rada i socijalne zaštite
– razvija i potiče vaninstitucionalnu socijalnu zaštitu, samopomoć i druge oblike aktivnoga odnosa građana radi sprečavanja i saniranja životnih teškoća – vodi evidenciju i prikuplja dokumentaciju o korisnicima socijalne zaštite, o primijenjenim oblicima socijalne zaštite i utrošenim materijalnim sredstvima te izrađuje i podnosi izvještaje i podatke resornom kantonalnom ministarstvu.
Centar, radi socijalne rehabilitacije ovisnika o alkoholu i drugim opojnim sredstvima, u saradnji sa zdravstvenim ustanovama i drugim društvenim djelatnostima, učestvuje u radu klubova i drugim oblicima rada.
Član 61.
Centar može obavljati i djelatnost disciplinskog centra za odgojno zapuštenu djecu, prihvatne stanice za djecu, dijagnostičko-opservacijskoga centra za djecu s teškoćama u razvoju i za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu, prihvatilišta za odrasla lica, centra za pružanje njege i pomoći u kući, prihvatilišta za smještaj žrtava porodičnog nasilja i dr.
II. 4. 2. Ustanove za djecu
a) Ustanova za djecu bez roditeljskog staranja
Član 62.
Ustanova za djecu bez roditeljskog staranja osigurava djeci bez roditelja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama zbrinjavanje, smještaj, odgoj, obrazovanje, zdravstveno osiguranje i osposobljavanje za samostalan život i rad, sve dok se ne osiguraju uvjeti za njihov povratak u vlastitu porodicu, usvojenje, uključivanje u život izvan ustanove ili primjenu odgovarajućeg oblika zaštite.
Ustanova, osim djelatnosti iz prethodnoga stava, može organizovati i zbrinjavanje samohrane nezaposlene trudnice i majke s djetetom do jedne godine djetetova života. U ustanovi se može organizovati i prihvatna stanica za kratkotrajni smještaj i nadzor djece dok se ne osiguraju uvjeti za njihov povratak roditeljima, usvojiteljima, staratelju ili za smještaj u drugu ustanovu.
Ustanova je dužna osigurati djeci redovno školovanje u odgovarajućoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, individualnu pomoć u učenju, poticanje i razvoj zanimanja, oblikovanje radnih, kulturnih i higijenskih navika, kreativno korištenje radnoga vremena, smještaj djece predškolskoga uzrasta u dječije vrtiće radi socijalizacije djece toga uzrasta te saradnju s vrtićima i školama.
b) Ustanova za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu
Član 63.
Ustanova za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu osigurava zbrinjavanje, odgajanje, obrazovanje, resocijalizaciju, zdravstveno osiguranje i radno osposobljavanje djece s poremećajima u društvenom ponašanju te djece koja čine prekršaje, prijestupe ili krivična djela.
U ustanovi se izvršava mjera upućivanja u odgojnu ustanovu koju je izrekao organ starateljstva ili nadležni sud. U ustanovi se može organizovati redovna nastava za osnovnu, odnosno srednju školu zavisno o broju djece i drugim uvjetima, u skladu sa Zakonom o osnovnoj školi (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 11/01) i Zakonom o srednjoj školi (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 11/01), uz saglasnost kantonalnog organa nadležnog za obrazovanje.
Rad s djecom u ustanovi organizovan je u odgojne grupe. Odgojna grupa može imati do 12 štićenika.
Član 64.
U ustanovi za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu može se, kao organizacijska jedinica, osnovati:
– disciplinski centar
– prihvatilište
– dijagnostičko-opservacijski centar
– prihvatilište za smještaj žrtava porodičnog nasilja
– druga organizacijska jedinica, u skladu s pravilima ustanove
Član 65.
Disciplinski centar osigurava djeci društveno neprihvatljiva ponašanja zbrinjavanje i odgoj, redovno pohađanje nastave i izvršavanje školskih i radnih obaveza, pomoć u uspješnom savladavanju neostvarenog programa i organizovanje aktivnosti radi njihova uspješnog uključivanja u život izvan ustanove te razvijanja društvene odgovornosti i discipline.
Član 66.
Prihvatilište osigurava djeci zatečenoj u lutanju i skitnji te djeci kojoj je potrebna hitna pomoć, prihvat, kratkotrajni smještaj, ishranu i nadzor dok se ne utvrdi njihov identitet i mogućnost za njihov povratak u vlastitu porodicu, porodicu hranitelja, staratelja, ustanovu u kojoj su bila smještena ili u nadležni centar za socijalni rad.
Član 67.
Dijagnostičko-opservacijski centar osigurava odgojno zanemarenoj i zapuštenoj djeci privremeni smještaj, ishranu i odgajanje te promatranje djece i ustanovljavanje dijagnoze djeci s manifestacijama odgojne zanemarenosti i zapuštenosti te predlaže odgovarajuće mjere zaštite.
c) Ustanova za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju
Član 68.
Ustanova za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju osigurava smještaj, ishranu, odgajanje, dijagnosticiranje, obučavanje i osposobljavanje umjereno, teže i teško zaostale djece u fizičkom ili psihičkom razvoju ili djece višestruko ometene u razvoju, prema njihovim sklonostima ili sposobnostima.
Ustanova za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju može imati organizacijsku jedinicu za smještaj djece društveno neprihvatljiva ponašanja i djece ometene u psihičkom ili fizičkom razvoju, kojima je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu.
Član 69.
U ustanovi za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju iz prethodnoga člana ovoga zakona može se, kao organizacijska jedinica ili samostalna ustanova, osnovati:
– centar za oporavak (rehabilitaciju)
– centar za odgoj i obrazovanje
– centar za dnevni boravak
Član 70.
Centar za oporavak (rehabilitaciju) osigurava djeci ometenoj u fizičkom ili psihičkom razvoju dijagnosticiranje i osposobljavanje u posebnim uvjetima te odgovarajuće oblike stručne pomoći i organizuje druge aktivnosti u skladu sa sposobnostima korisnika.
Član 71.
Centar za odgoj i obrazovanje pruža djeci ometenoj u fizičkom ili psihičkom razvoju odgoj i obrazovanje i u posebnim uvjetima te osposobljavanje, uz odgovarajuće oblike stručne pomoći.
Član 72.
Centar za dnevni boravak osigurava djeci dnevni smještaj, osposobljavanje za radnu terapiju, rekreativne i druge aktivnosti u skladu s preostalim sposobnostima.
Centar za dnevni boravak može se organizovati kao samostalna ustanova za dnevni boravak ili u sastavu specijalnih osnovnih škola i ustanova za osposobljavanje za rad i zapošljavanje lica s invaliditetom.
Roditelji, srodnici ili staratelji snose troškove smještaja u centru za dnevni boravak ako im prihodi po članu domaćinstva prelaze iznos od 35%
prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu. Učešće roditelja i srodnika u troškovima smještaja u centar za dnevni boravak jednako je iznosu mjesečnih prihoda po članu domaćinstva. Ostatak sredstava do pune mjesečne cijene snose resorna ministarstva, i to iz oblasti socijalne zaštite i oblasti obrazovanja, a ako prihodi roditelja i srodnika ne prelaze iznos, po članu domaćinstva, od 35% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu, ministarstva plaćaju punu cijenu.
Ako prihodi roditelja po članu domaćinstva ne prelaze iznos od 37% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini na nivou Kantona, učešće roditelja u troškovima smještaja ne može biti veće od 50% od iznosa pune mjesečne cijene usluga centra za dnevni boravak.
Na cijenu usluga centra za dnevni boravak daju svoju saglasnost resorna ministarstva iz oblasti socijalne zaštite i oblasti obrazovanja.
II. 4. 3. Ustanova za odrasla i stara lica
Član 73.
Ustanova za odrasla i stara lica pruža starim licima, penzionerima i drugim odraslim licima usluge smještaja, ishrane, pomoći i njege, socijalne zaštite, zdravstvenog zbrinjavanja, odmora i rekreacije, radne, kulturno-zabavne te druge aktivnosti i stručni tretman, zavisno o potrebama korisnika. U ustanovi za odrasla i stara lica može se, kao organizacijska jedinica, osnovati:
– centar za dnevni boravak
– prihvatilište za odrasla i stara lica
– centar za pružanje njege i pomoći u kući
– prihvatilište za skitnice i prosjake
– savjetovalište za stara lica
Član 74.
Centar za dnevni boravak pruža starim licima, penzionerima te drugim odraslim i iznemoglim licima usluge dnevnoga ili poludnevnoga boravka, ishranu, stručnu pomoć, organizovani odmor i rekreaciju, održavanje lične higijene, kulturno-zabavne i druge aktivnosti.
Član 75.
Prihvatilište za odrasla i stara lica osigurava prihvaćanje, privremeno zbrinjavanje i ishranu odraslih lica koja se zbog raznih okolnosti nađu izvan mjesta prebivališta i bez sredstava za život, dok se ne utvrdi mogućnost njihova vraćanja u vlastitu ili drugu porodicu, ustanovu u kojoj su prije bili smješteni i u nadležni centar za socijalni rad, radi primjene odgovarajućih oblika zaštite.
Član 76.
Centar za pružanje njege i pomoći u kući pruža hronično oboljelim ili potpuno iznemoglim starim licima usluge ishrane, održavanja lične higijene,
obavljanja kućnih i drugih potrebnih poslova.
II. 4. 4. Ustanova za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje lica s invaliditetom i drugih lica
Član 77.
Ustanova za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje lica s invaliditetom i drugih lica obavlja smještanje odraslih fizički i mentalno invalidnih lica, lica s trajnim smetnjama u fizičkom ili psihičkom razvoju, duševno oboljelih i hronično bolesnih lica, lica sa specifičnim oboljenjima i lica društveno negativnog ponašanja ako ne postoje osnovni uvjeti za smještaj u vlastitoj ili drugoj porodici ili drugoj ustanovi, a nije im prijeko potrebno bolničko liječenje ili je liječenje završeno.
Član 78.
U ustanovi za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje lica s invaliditetom i drugih lica mogu se, kao organizacijske jedinice, osnovati:
– centar za oporavak (rehabilitaciju)
– centar za radno-proizvodne aktivnosti
– centar za dnevni boravak
Član 79.
Centar za oporavak (rehabilitaciju) osigurava licima s invaliditetom i drugim licima dijagnosticiranje i osposobljavanje u posebnim uvjetima, resocijalizaciju, odgovarajuće oblike stručne pomoći te radne i druge aktivnosti, u skladu s potrebama, sposobnostima i zanimanjima korisnika.
Član 80.
Centar za radno-proizvodne aktivnosti osigurava licima s invaliditetom i drugim licima koja zbog stepena i vrste invalidnosti i općeg tjelesnog stanja ne ispunjavaju uvjete za zasnivanje radnoga odnosa, usluge osposobljavanja, radno-proizvodne aktivnosti i druge radno-rekreativne aktivnosti.
Član 81.
Centar za dnevni boravak osigurava licima s invaliditetom i drugim licima u dnevnom smještaju radnu terapiju, rekreativne i druge aktivnosti u skladu s preostalim sposobnostima.
Centar za dnevni boravak iz stava 1. ovoga člana može se organizovati i u sastavu ustanove za osposobljavanje za rad i zapošljavanje lica s invaliditetom.
II. 4. 5. Ustanova za dnevni boravak korisnika socijalne zaštite
Član 82.
Ustanova za dnevni boravak korisnika socijalne zaštite služi, prije svega, licima s invaliditetom, licima ometenim u razvoju, starim licima bez porodičnog staranja, djeci bez roditeljskog staranja i licima društveno negativnog ponašanja.
Ustanove za dnevni boravak osiguravaju korisnicima socijalne zaštite usluge dnevnoga zbrinjavanja, resocijalizaciju, oporavak (rehabilitaciju), edukaciju, osposobljavanje za samostalan život i rad, rekreaciju, stručnu pomoć, radno-proizvodne i druge aktivnosti.
II. 5. Osnivanje ustanova socijalne zaštite
Član 83.
Ustanovu iz člana 58. stava 6. tačke 1. ovoga zakona osniva općina. Ustanove iz člana 58. stava 6. tačaka od 2. do 5. ovoga zakona osniva općina, odnosno zajednički dvije ili više općina u Kantonu i Kanton.
Ustanove iz stava 2. ovoga člana mogu osnivati i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i njihove organizacije, privredna društva i njihove asocijacije i građanin pojedinac, u skladu s ovim zakonom i zakonom o ustanovama.
Ustanove iz stava 2. ovoga člana mogu osnovati strana fizička i pravna lica pod istim uvjetima kao domaće fizičko i pravno lice ako zakonom o ustanovama nije drugačije propisano.
Osnivač ustanove dužan je pribaviti saglasnost resornoga ministarstva, a ako je Kanton osnivač ustanove, onda mišljenje i prijedlog.
Član 84.
Ustanovom upravlja upravni odbor. Upravni odbor ustanove kojoj je osnivač općina, dvije općine ili više općina ima pet članova i čine ga:
– predstavnici osnivača dva člana
– predstavnici ustanove dva člana
– predstavnik kantonalnog ministarstva jedan član
Upravni odbor ustanove socijalne zaštite kojoj je osnivač Kanton ima pet članova i čine ga:
– predstavnici osnivača dva člana
– predstavnici ustanove dva člana
– predstavnik kantonalnog ministarstva jedan član
Članove upravnog odbora ustanove iz stava 2. ovoga člana imenuje i razrješava općinsko vijeće, odnosno općinska vijeća općina za čije područje se osniva ustanova, u skladu s nacionalnom strukturom općine po popisu iz 1991. godine. Članove upravnog odbora ustanove iz stava 3. ovoga člana imenuje i razrješava Vlada Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada Kantona) na prijedlog kantonalnog ministarstva. Visinu naknade za rad članova upravnih odbora utvrđuje osnivač ustanove na prijedlog resornoga ministarstva, a isplaćuje se iz sredstava ustanove. Način izbora i opoziva te mandat članova upravnog odbora ustanove utvrđuje se u skladu sa zakonom.
Član 85.
Centar za socijalni rad osniva se za područje općine, a može se osnovati i za područje dviju ili više općina.
Centar za socijalni rad za područje općine osniva općinsko vijeće, a centar za socijalni rad za dvije ili više općina osnivaju zajedno općinska vijeća općina za čija područja se osniva centar za socijalni rad.
Centar za socijalni rad osnovan za područje dviju ili više općina može organizovati rad po organizacijskim jedinicama u svakoj općini za koju je osnovan i osigurati stručni timski rad. Aktom o osnivanju centra za socijalni rad utvrđuju se međusobna prva, obaveze i odgovornosti osnivača i centra za socijalni rad.
Član 86.
Centar za socijalni rad je javna ustanova, a za osnivanje, registrovanje, djelatnost, prestanak rada i druga pitanja primjenjuju se propisi o ustanovama ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Centar za socijalni rad ima svojstvo pravnog lica.
Član 87.
Direktora centra za socijalni rad imenuje upravni odbor na osnovu provedenog konkursa uz prethodno pribavljenu saglasnost osnivača i resornoga ministarstva.
Za direktora centra za socijalni rad može biti imenovano lice s visokom stručnom spremom društvenoga smjera, s pet godina iskustva u struci.
Prednost pri imenovanju direktora centra za socijalni rad ima diplomirani socijalni radnik.
Osnivač i resorno ministarstvo daju saglasnost i na pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta centra za socijalni rad.
Član 88.
Centar za socijalni rad može se osnovati ako ispunjava uvjete propisane zakonom i ima najmanje tri radnika sa završenom visokom ili višom školom odgovarajućeg smjera, i to: socijalni radnik, pravnik, psiholog, pedagog / pedagog – psiholog ili defektolog. Centar za socijalni rad organizuje i provodi stručni timski rad u kojem osim lica iz stava 1. ovoga člana učestvuju, prema potrebi, i druga stručna lica.
Član 89.
Ustanove socijalne zaštite organizuju se i obavljaju svoju djelatnost prema propisima o ustanovama.
U obavljanju djelatnosti, ustanove ne smiju uspostavljati nikakva ograničenja u pogledu teritorijalne, nacionalne, vjerske, političke i bilo koje druge pripadnosti korisnika tih ustanova, a ni u pogledu rase, boje kože, spola, jezika i socijalnog porijekla.
Član 90.
Ustanove mogu, osim svoje djelatnosti, obavljati i privrednu djelatnost ako ta djelatnost služi uspješnijem obavljanju osnovne djelatnosti i ako nije u suprotnosti sa zakonom o ustanovama, a uz prethodno pribavljenu saglasnost resornoga ministarstva.
Član 91.
Ako je osnivač ustanove općina, akt o osnivanju donosi općinsko vijeće te općine.
Ako su osnivači ustanove dvije ili više općina, akt o osnivanju donose općinska vijeća tih općina.
Ako je osnivač ustanove Kanton, akt o osnivanju donosi Skupština Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Skupština Kantona).
Član 92.
Ako je osnivač ustanove jedan od subjekata iz člana 83. stavova 3. i 4. ovoga zakona, javna ovlaštenja iz socijalne zaštite prenose se na ustanovu.
Ako ustanova ima općinski značaj, ovlaštenja prenosi općinsko vijeće, a ako ustanova ima kantonalni značaj, ovlaštenja prenosi Skupština Kantona.
II. 5. 1. Uvjeti za osnivanje ustanova
Član 93.
Ustanova se može osnovati ako su, osim općih uvjeta propisanih za osnivanje ustanova, ispunjeni i sljedeći uvjeti:
– da postoji trajna potreba za obavljanjem određene djelatnosti socijalne zaštite
– da su utvrđeni osnovni zadaci, dugoročni ciljevi te plan i program rada ustanove
– da je osiguran odgovarajući prostor i oprema za uspješan rad ustanove
– da su osigurani potrebni stručni i drugi radnici – da su utvrđeni finansiranje i materijalna sredstva potrebna za rad ustanove
– drugi uvjeti predviđeni zakonom o ustanovama
Član 94.
Ustanova je dužna svojim aktom utvrditi organizaciju i sistematizaciju rada i radnih mjesta, norme u pogledu stručnoga kadra u odnosu na broj štićenika, način primanja i otpuštanja korisnika i druga pitanja u skladu sa zakonom o ustanovama i propisanim normativima.
Ustanova prestaje raditi prema uvjetima utvrđenim zakonom o ustanovama.
Član 95.
Kada utvrdi da ustanova ne ispunjava zakonom propisane uvjete za obavljanje djelatnosti, resorno ministarstvo će odrediti rok u kojem je ustanova dužna otkloniti nedostatke.
Ako ustanova ne otkloni nedostatke u utvrđenom roku, resorno ministarstvo će povući saglasnost danu prilikom osnivanja ustanove.
Član 96.
Ustanova je dužna na propisan način voditi evidenciju o korisnicima, danim uslugama i o tome dostavljati izvještaje resornom ministarstvu.
II. 5. 2. Odnosi osnivača i ustanove
Član 97.
Aktom o osnivanju ustanove utvrđuju se međusobna prava, obaveze i odgovornosti, način finansiranja i druga pitanja važna za rad ustanove.
II. 6. Invalidska udruženja
Član 98.
Radi uspješnijeg ostvarivanja položaja i zaštite lica s invaliditetom te zadovoljavanja njihovih potreba ovisno o vrsti i stepenu invalidnosti, mogu se osnovati invalidska udruženja kao udruženja građana (u daljnjem tekstu: invalidska udruženja).
Invalidska udruženja osnivaju, u skladu s propisima o udruživanju građana, lica s invaliditetom sama ili, ako je to nemoguće zbog prirode invalidnosti, roditelji lica s invaliditetom, nastavno i drugo osoblje u ustanovama specijalnog obrazovanja i drugi građani.
Član 99.
Pomoć udruženjima kantonalnog nivoa odnosi se:
– na udruženje civilnih žrtava rata
– na udruženje slijepih i slabovidih lica
– na udruženje gluhih i nagluhih lica
– na udruženje distrofičara, paraplegičara, oboljelih od cerebralne paralize i multipla skleroze
– na udruženje invalidnih lica s urođenim ili stečenim tjelesnim mahanama
– na udruženje roditelja i staratelja djece ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju
– na udruženje staratelja djece bez roditelja
– na udruženje staratelja djece čiji su roditelji ovisnici o opojnim sredstvima
Član 100.
Invalidsko udruženje kantonalnog nivoa je nestranačka organizacija koja je registrovana u nadležnom kantonalnom organu u skladu sa zakonom, koja djeluje i ima svoje organizacijske
jedinice i članstvo u većini općina Kantona.
Član 101.
Finansijska pomoć udruženjima iz člana 99. Zakona doznačuje se na račune udruženja u skladu s finansijskim mogućnostima Kantona i uz saglasnost ministra resornoga ministarstva, a na osnovu dostavljenog programa djelovanja udruženja.
Udruženja su dužna resornom ministarstvu dostaviti izvještaje o utrošenim sredstvima nakon isteka budžetske godine.
Član 102.
Iz sredstava Budžeta Srednjobosanskog kantona osiguranih za socijalnu zaštitu mogu se, kroz jednokratne novčane pomoći o čijoj isplati i iznosu odlučuje resorno ministarstvo, a ovisno o potrebama i finansijskim mogućnostima, pomagati ustanove socijalne zaštite, kao i humanitarne i nevladine organizacije i udruženja građana, odnosno njihovi projekti te pojedinci i porodice koji se nađu u teškoj socijalnoj i zdravstvenoj situaciji, a najviše u toku jedne godine, po projektu, do iznosa tri prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Za pomoć iz prethodnoga stava potrebno je da je ustanova, organizacija ili udruženje registrovano na području Kantona i da je njegova djelatnost, odnosno projekt od općeg društvenog interesa te da ima socijalni karakter i značaj i da se realizira po zajedničkom projektu vladinog i nevladinog sektora.
III. ZAŠTITA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
Član 103.
Civilna žrtva rata, u smislu ovoga zakona, je lice kod kojeg je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60% (u daljnjem tekstu: invalid) zbog rane, povrede i ozljede dobivene:
1. zlostavljanjem, odnosno lišavanjem slobode tokom ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti
2. u vezi s ratnim događanjima (bombardovanje, ulične borbe, eksplodiranje ratnog materijala, zalutali metak)
3. od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata
4. u vezi s diverzantskim terorističkim akcijama kojima se ugrožava sigurnost i ustavni poredak Federacije i Bosne i Hercegovine
Invalid je i lice kod kojeg je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60% zbog bolesti dobivene, odnosno pogoršane ili izražene u okolnostima iz stava 1. ovoga člana.
Civilnom žrtvom rata smatra se i lice koje je poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz stava 1. ovoga člana.
Član 104.
Žrtve rata, žrtve ratnih događanja, žrtve eksplozije ratnog materijala i žrtve neprijateljskih diverzantskih akcija, kao i članovi porodica žrtava fašističkog terora kojima je to svojstvo priznato prema propisima o zaštiti civilnih žrtava rata koji su se primjenjivali na području Federacije i Kantona do stupanja na snagu ovoga zakona, smatraju se civilnim žrtvama rata, odnosno članovima porodica civilnih žrtava rata u skladu s ovim zakonom i koriste prava u obimu i pod uvjetima propisanim ovim zakonom ako ispunjavaju uvjete iz članova 103. i 105. ovoga zakona.
Član 105.
Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim zakonom za civilne žrtve rata, invalidi se razvrstavaju prema utvrđenom postotku tjelesnoga oštećenja u šest grupa, i to:
I. grupa – invalidi sa 100%-tnim tjelesnim oštećenjem kojima je za normalan život potrebna njega i pomoć drugog lica
II. grupa – invalidi sa 100%-tnim tjelesnim oštećenjem
III. grupa – invalidi s 90%-tnim tjelesnim oštećenjem
IV. grupa – invalidi s 80%-tnim tjelesnim oštećenjem
IV. grupa – invalidi sa 70%-tnim tjelesnim oštećenjem
V. grupa – invalidi sa 60%-tnim tjelesnim oštećenjem
Invalidu koji je dobio više tjelesnih oštećenja pod različitim okolnostima, predviđenim zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata, pri određivanju postotka oštećenja uzimaju se u obzir sva oštećenja, a grupa se određuje prema tjelesnom oštećenju za koje se utvrdi najveći postotak.
Član 106.
Prava utvrđena ovim zakonom ostvaruju i koriste ih državljani Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: korisnik) u općini u kojoj imaju prebivalište.
Državljani Bosne i Hercegovine koji nisu i državljani Federacije ostvaruju prava utvrđena ovim zakonom ako po istom osnovu ne ostvaruju prava u drugom entitetu čiji su državljani i ako imaju prebivalište na području Kantona.
Strani državljani koji su dobili tjelesno oštećenje ili im je član porodice poginuo kao civilna žrtva rata, ostvaruju prava utvrđena ovim zakonom ako po istom osnovu ne ostvaruju prava od države čiji su državljani ili države na čijem području imaju prebivalište, u skladu s reciprocitetom.
III. 1. Osnovna prava civilnih žrtava rata
Član 107.
Civilne žrtve rata, prema ovom zakonu, imaju pravo:
1. na ličnu invalidninu
2. na doplatak za njegu i pomoć drugog lica
3. na ortopedski doplatak
4. na porodičnu invalidninu
5. na dječiji doplatak
6. na pomoć za podmirenje troškova liječenja i nabavku ortopedskih pomagala
7. na osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija)
8. na prvenstvo pri zapošljavanju
III. 1. 1. Lična invalidnina
Član 108.
Lična invalidnina određuje se u mjesečnom novčanom iznosu prema grupi tjelesnog oštećenja iz člana 105. ovoga zakona, i to:
I grupa151,00 KM
II grupa109,00 KM
III grupa83,00 KM
IV grupa 61,00 KM
V grupa 43,00 KM
VI grupa 35,00 KM
III. 1. 2. Doplatak za njegu i pomoć drugog lica
Član 109.
Pravo na doplatak za njegu i pomoć drugog lica imaju invalidi od I do IV grupe tjelesnog oštećenja iz člana 105. ovoga zakona, koji su nesposobni udovoljiti osnovnim životnim potrebama bez pomoći drugog lica, i to:
I grupa 151,00 KM
II grupa 99,00 KM
III grupa 69,00 KM
IV grupa 39,00 KM
III. 1. 3. Ortopedski doplatak
Član 110.
Pravo na ortopedski doplatak imaju invalidi kojima je tjelesno oštećenje utvrđeno zbog oštećenja organizma što je neposredna posljedica dobivene rane, povrede, ozljede koja je prouzročila amputaciju ekstremiteta ili teško oštećenje funkcije ekstremiteta ili potpuni gubitak vida oba oka.
Ortopedski doplatak određuje se u mjesečnom novčanom iznosu, i to:
43,00 KM I stepen
33,00 KM II stepen
22,00 KM III stepen
10,00 KM IV stepen
III. 1. 4. Porodična invalidnina
Član 111.
Članovi porodica civilnih žrtava rata iz člana 103. ovoga zakona imaju, uz uvjete propisane ovim zakonom, pravo na porodičnu invalidninu.
Pravo na porodičnu invalidninu imaju, uz uvjete propisane ovim zakonom, i članovi porodica invalida od I do IV grupe koji je do smrti koristio doplatak za njegu i pomoć drugog lica.
Član 112.
Pravo na porodičnu invalidninu imaju članovi uže porodice civilne žrtve rata, i to:
1. udovica kad navrši 55 godina života ili udovac kad navrši 65 godina života, a i prije navršenih 55 godina, odnosno 65 godina života ako su nesposobni za privređivanje
2. dijete, usvojenik i pastorak do navršene 15. godine života, odnosno ako je na školovanju, do kraja propisanog trajanja redovnoga školovanja, a najkasnije do navršene 27. godine života, a ako je nesposobno za privređivanje, dok ta nesposobnost traje pod uvjetom da je nesposobnost nastupila prije navršene 15. godine života, odnosno za vrijeme redovnoga školovanja prije navršene 27. godine života
Ako je školovanje prekinuto zbog služenja vojnoga roka ili zbog bolesti, ta lica mogu koristiti pravo na porodičnu invalidninu i za vrijeme služenja vojnoga roka, odnosno trajanja bolesti do navršene 27. godine života, a nakon toga najviše još za onoliko vremena koliko su zbog služenja vojnoga roka, odnosno bolesti gubila na redovnom školovanju ako je redovno školovanje nastavljeno prije navršene 27. godine života.
Ako užu porodicu čine bračni drug s jednim ili više članova porodice iz stava 1. tačke 2. ovoga člana, bračni drug ima pravo na porodičnu invalidninu kao sauživalac s njima, bez obzira na uvjete iz stava 1. tačke 1. ovoga člana, i to dok ijedno od te djece ima pravo na invalidninu.
Izuzetno od odredaba stava 1. tačke 1. i stava 2. ovoga člana, bračni drug invalida koji je do smrti bio korisnik doplatka za tuđu njegu i pomoć na osnovu tjelesnoga oštećenja, ima pravo na porodičnu invalidninu neovisno o uvjetima predviđenim tim odredbama ako je s invalidom živio u bračnoj zajednici i u zajedničkom domaćinstvu posljednjih pet godina prije njegove smrti i ako nije zaposlen, ne bavi se privrednom ili profesionalnom djelatnošću i nije korisnik penzije.
Član 113.
Roditelj ima pravo na porodičnu invalidninu iako su članovi uže porodice ostvarili to pravo.
Očuh, maćeha i usvojitelj koji su izdržavali lice od kojeg izvode pravo ili ih je to lice izdržavalo najmanje pet godina prije smrti, imaju pravo na porodičnu invalidninu i ako su članovi uže porodice ostvarili to pravo.
Očuh, maćeha i usvojitelj koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na porodičnu invalidninu, imaju preče pravo od roditelja koji nije obavljao roditeljsku dužnost prema licu od kojeg izvodi pravo.
Član 114.
Osnovica za određivanje visine porodične invalidnine je mjesečni iznos lične invalidnine invalida I grupe.
Porodična invalidnina za jednoga člana porodice iznosi mjesečno 25% od osnovice iz stava 1. ovoga člana.
Porodična invalidnina za dijete bez oba roditelja iznosi mjesečno 80% od osnovice iz stava 1. ovoga člana.
Ako pravo na porodičnu invalidninu ostvaruje više članova porodice, iznos lične invalidnine iz stavova 2. i 3. ovoga člana povećava se za 50% za svakog sljedećeg sauživaoca.
Član 115.
Ako porodičnu invalidninu koriste dva ili više članova porodice, porodična invalidnina pripada sauživaocima u jednakim dijelovima.
Član 116.
Invalid koji ispunjava uvjete za priznavanje prava na ličnu i na porodičnu invalidninu na osnovu dvaju ili više lica, ima pravo na ličnu invalidninu i na jednu polovicu porodične invalidnine za svako od tih lica.
Članovi porodice koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na porodičnu invalidninu na osnovu dvaju ili više lica, imaju pravo na porodičnu invalidninu za jedno lice i na po jednu polovicu porodične invalidnine za svako sljedeće lice.
III. 1. 5. Dječiji doplatak
Član 117.
Korisnici lične i porodične invalidnine imaju pravo na dječiji doplatak pod uvjetima i u visini koji su utvrđeni propisima o dječijem doplatku ako ne ispunjavaju uvjete propisane za ostvarivanje toga doplatka po drugom osnovu.
III. 1. 6. Pomoć za podmirenje troškova liječenja i nabavku ortopedskih pomagala
Član 118.
Civilna žrtva rata, invalid koji je ostvario pravo na doplatak za njegu i pomoć drugog lica ima pravo na naknadu troškova bolničkoga i rehabilitacijskoga liječenja i troškova za proteze, ortopedska i druga pomagala, pomoćne i sanitarne sprave u visini kojom, prema propisima o zdravstvenoj zaštiti, učestvuje u tim troškovima ako mu je liječenje, odnosno pomagalo potrebno za ostvarivanje zdravstvene zaštite.
Pravo iz prethodnoga stava ostvaruje se na osnovu nalaza i mišljenja liječničke komisije nadležne za pregled civilnih žrtava rata.
Na osnovu utvrđenoga prava, centar za socijalni rad donijet će odgovarajuće rješenje uz prethodno pribavljenu saglasnost resornoga ministarstva.
Civilne žrtve rata invalidna lica korisnici novčane pomoći prema ovom zakonu i članovi porodice korisnici porodične invalidnine imaju pravo na osnovnu zdravstvenu zaštitu ako nisu osigurani po nekom drugom osnovu. Stopa doprinosa za korisnike iz prethodnoga stava obračunava se u iznosu 1% od prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
III. 1. 7. Osposobljavanje za rad
Član 119.
Pravo na profesionalnu rehabilitaciju, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju pripada civilnoj žrtvi rata pod uvjetima i na način predviđen propisima iz oblasti rada, penzijsko-invalidskoga osiguranja i propisa iz oblasti posredovanja u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica.
III. 1. 8. Prvenstvo pri zapošljavanju
Član 120.
Prvenstvo pri zapošljavanju imaju civilne žrtve rata pod uvjetima i na način predviđen propisima iz oblasti posredovanja u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica.
III. 2. Korištenje i prestanak prava
Član 121.
Lična invalidnina, doplatak za njegu i pomoć drugog lica, ortopedski doplatak i porodična invalidnina, prema ovome zakonu, pripadaju civilnoj žrtvi rata (u daljnjem tekstu: korisnik) od prvoga dana idućega mjeseca, računajući od dana podnošenja zahtjeva za priznavanje tih prava.
Član 122.
Pravo utvrđeno ovim zakonom ne može ostvariti lice koje takvo pravo koristi prema drugim propisima ili zadovoljava kriterije za ostvarenje prava prema nekim drugim propisima.
Izuzetno, korisnik doplatka za njegu i pomoć drugog lica koji ispunjava uvjete za ostvarivanje prava prema drugim propisima, ima pravo na razliku iznosa doplatka za njegu i pomoć drugog lica prema ovome zakonu ako razlika postoji.
Član 123.
Novčana primanja utvrđena na osnovu ovoga zakona isplaćuju se u mjesečnim iznosima, i to unatrag.
Član 124.
Dospjeli a neisplaćeni iznosi novčanih primanja utvrđenih na osnovu ovoga zakona isplaćuju se članovima porodice koji su s korisnikom do dana njegove smrti živjeli u zajedničkom domaćinstvu.
Član 125.
Doplatak za njegu i pomoć drugog lica ne isplaćuje se za mjesec u kojem je
korisnik sve vrijeme proveo u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj ustanovi u kojoj mu je osigurana njega i pomoć drugog lica.
Član 126.
Korisniku prava osuđenom pravosnažnom sudskom presudom na zatvorsku kaznu dulju od šest mjeseci, ne pripadaju ta prava za vrijeme dok se nalazi na izdržavanju kazne.
Ako se korisnik mjesečnih novčanih primanja nalazi u pritvoru, članovima porodice koje korisnik izdržava isplaćuje se polovica tih primanja. Zadržana polovica primanja isplatit će se korisniku ako krivični postupak bude pravosnažnom odlukom obustavljen ili ako korisnik pravosnažnom presudom bude oslobođen optužbe, odnosno ako optužba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda.
Član 127.
Prava ostvarena u skladu s ovim zakonom gube korisnici i članovi njihovih porodica koji su osuđeni pravosnažnom sudskom odlukom zbog ratnih zločina ili ugrožavanja ustavnoga poretka i sigurnosti Bosne i Hercegovine ili Federacije.
Licima protiv kojih je pokrenut krivični postupak zbog djela iz stava 1. ovoga člana, ne uplaćuju se novčana primanja za vrijeme do okončanja toga postupka.
Član 128.
Bračni drug stupanjem u drugi brak gubi utvrđena prava koja je ostvario kao član porodice.
Bračni drug gubi prava prema ovome zakonu i ako je napustio djecu s kojom koristi prava i zanemario njihovo izdržavanje, podizanje i odgoj. Ta prava mogu se ponovno uspostaviti ako bračni drug nastavi obavljati roditeljske dužnosti za vrijeme dok djeca koriste prava u skladu s ovim zakonom.
Član 129.
Korisnici prava dužni su u roku 15 dana od dana nastale promjene prijaviti centru svaku promjenu koja uzrokuje gubitak prava ili smanjenje obima toga prava.
III. 3. Postupak za ostvarivanja prava civilnih žrtava rata
Član 130.
O pravima utvrđenim ovim zakonom u prvom stepenu rješava centar, a o reviziji i žalbi na rješenja donesena u prvom stepenu rješava resorno ministarstvo.
Član 131.
Lica koja su tjelesno oštećenje dobila pod okolnostima iz člana 103. stavovi 1. i 2. ovoga zakona, dužna su uz zahtjev za priznavanje prava priložiti i medicinsku dokumentaciju o liječenju neposredno
nakon ranjavanja, ozljeđivanja, dobivanja povrede ili oboljenja, najkasnije u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Činjenica da je lice od kojeg članovi njegove porodice izvode pravo prema odredbama ovoga zakona poginulo ili umrlo pod okolnostima iz člana 103. stava 3. ovoga zakona, utvrđuje se napismeno dokaznim materijalima, koje izdaje nadležna općinska služba, o mjestu, okolnostima i vremenu stradavanja, a ako je u pitanju nestalo lice, potvrdu izdaje nadležni sud.
Član 132.
Tjelesno oštećenje invalida, pravo na doplatak za njegu i pomoć drugog lica, pravo na ortopedski doplatak, potrebu za nastavkom liječenja i za ortopedskim pomagalom te nesposobnost za privređivanje, utvrđuju se u prvom i drugom stepenu na osnovu nalaza i mišljenja komisije nadležne za pregled vojnih invalida ili civilnih žrtava rata, a u postupku i na način prema odgovarajućim propisima za vojne invalide u Federaciji.
Visinu naknade za obavljanje poslova liječničke komisije utvrđuje organ, institucija nadležna za rješavanje prava vojnih invalida, odnosno resorno ministarstvo nadležno za prava civilnih žrtava rata ako je ono i osnovalo komisiju.
Član 133.
Ako kod invalida nastupe promjene koje su u vezi s tjelesnim oštećenjem, koje utiču na pravo utvrđeno konačnim rješenjem, invalid može, nakon isteka dvije godine od dana donošenja toga rješenja, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka tjelesnoga oštećenja u vezi s nastalom promjenom.
Odredba stava 1. ovoga člana primjenjuje se i na civilne žrtve rata iz člana 103. stavovi 1. i 2. ovoga zakona kojima nije priznato svojstvo invalida zbog neispunjavanja uvjeta propisanih ovim zakonom u pogledu postotka tjelesnoga oštećenja.
Član 134.
Civilnoj žrtvi rata pripada pravo na naknadu troškova za prijevoz u drugo mjesto ako ga je nadležni organ uputio, odnosno pozvao u drugo mjesto da bi ga pregledala liječnička komisija.
Korisnik prava kome je određen pratilac za putovanje u smislu stava 1. ovoga člana ima pravo na naknadu troškova prijevoza i za pratioca.
Pravo na naknadu troškova za prijevoz iz stavova 1. i 2. ovoga člana ima i lice koje je podnijelo zahtjev za priznavanje prava utvrđenih ovim zakonom ako mu je konačnim rješenjem to pravo, odnosno povećanje stepena / grupe tjelesnoga oštećenja priznato.
Troškovi za prijevoz nadoknađuju se prema cijeni vozne karte za prijevoz autobusom u javnom saobraćaju.
Član 135.
Sve isplate prema ovome zakonu obavlja centar po službenoj dužnosti.
Član 136.
Resornom ministarstvu centar podnosi finansijski zahtjev o potrebnim isplatama za civilne žrtve rata i rad komisije, uz priloženu dokumentaciju, račune.
Centar vodi evidenciju o obavljenim isplatama te o broju i strukturi korisnika.
Član 137.
Lice kojem su isplaćena novčana sredstva na koja nije imalo pravo, dužno je vratiti primljeni iznos. Ako to ne učini u roku koji odredi centar, povrat iznosa ostvarit će se tužbom u nadležnom sudu.
Član 138.
Mjesečni iznos lične invalidnine, doplatka za njegu i pomoć drugog lica, ortopedskog doplatka i porodične invalidnine usklađuje se s kretanjem odgovarajućih vojnih invalidnina prema propisima o vojnim invalidima.
Resorno ministarstvo utvrđuje iznose mjesečnih novčanih primanja iz stava 1. ovoga člana na osnovu odgovarajućih podataka o iznosima novčanih primanja vojnih invalida.
Član 139.
Prava prema ovome zakonu pripadaju korisniku od dana stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno od prvog dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Kada u postupku revizije bude izmijenjeno prvostepeno rješenje, to rješenje ima pravnu snagu od prvog dana idućega mjeseca od dana donošenja.
IV. ZAŠTITA PORODICA S DJECOM
IV. 1. Pojam i cilj instituta zaštite porodica s djecom
Član 140.
Zaštita porodica s djecom, u smislu ovoga zakona, je osiguranje porodice kroz materijalna i druga davanja radi pomaganja u podizanju, odgoju i zbrinjavanju djece i njihovu osposobljavanju za samostalan život i rad, u najboljem djetetovu interesu.
Član 141.
Cilj zaštite porodica s djecom jeste:
– svoj djeci osigurati približno jednake uvjete za zdrav i pravilan tjelesni, intelektualni i emocionalni razvoj u porodici
– pomoć u ostvarivanju reproduktivne uloge porodice, pomoć u njezi,
podizanju, odgoju i zaštiti djece te poboljšanju kvaliteta života porodice
– razvijanje humanih odnosa u skladu s načelima građanskoga morala i solidarnosti
Član 142.
Humanitarne organizacije, udruženja građana i vjerske zajednice te organizacije koje oni osnivaju, druge asocijacije građana i društvene institucije čija je djelatnost i društvena briga o djeci i porodici, imaju posebna prava i dužnosti u ostvarivanju zaštite porodice.
Organizacije iz stava 1. ovoga člana dužne su dostaviti resornom ministarstvu programe zaštite porodica s djecom radi davanja saglasnosti za rad.
Odlukom Skupštine Kantona, odnosno općinskoga vijeća, organizacijama iz stava 1. ovoga člana može se povjeriti obavljanje javnih ovlaštenja u oblasti zaštite porodice.
IV. 2. Osnovna prava porodica s djecom
Član 143.
Osnovna prava koja, u smislu ovoga zakona, ostvaruje porodica s djecom, su:
1. dječiji doplatak
2. naknada umjesto plaće ženi-majci koja je u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla zbog trudnoće, porođaja i njege djeteta
3. novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja žene-majke koja nije u radnom odnosu
4. jednokratna pomoć za opremu novorođenčeta
5. pomoć u ishrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke-dojilje
6. posebni psihosocijalni tretman trudnica i bračnih partnera koji žele djecu
7. smještaj djece, uz osiguranu ishranu, u ustanove predškolskog odgoja
8. osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u osnovnim školama
9. učeničke školarine i studentske stipendije
10. organizovani odmor i rekreacija
Prava iz stava 1. ovoga člana ostvaruju se preko centra, odnosno druge nadležne ustanove prema korisnikovu mjestu prebivališta.
Prava iz stava 1. tačaka od 1. do 5. ovoga člana ostvaruju se u centru za socijalni rad prema mjestu u kojem je roditelj staratelj djeteta, odnosno porodilja zaposlena, odnosno u kojem se uplaćuju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje te zdravstveno osiguranje za roditelja staratelja djeteta, odnosno porodilju.
Član 144.
Pravo na dječiji doplatak ima:
– dijete bez obaju roditelja ili bez jednog roditelja ili dijete pod starateljstvom
– dijete ometeno u psihičkom ili tjelesnom razvoju, dijete s teškom neizlječivom bolešću ili dijete civilna žrtva rata, s najmanje 60% invalidnosti
– dijete iz porodice u kojoj su oba roditelja ili jedan roditelj nesposobni za samostalan život i rad, s najmanje 70% invalidnosti
– dijete korisnika stalne novčane pomoći
Član 145.
Pravo na dječiji doplatak prema članu 144. ovoga zakona pripada porodici čiji ukupni mjesečni prihodi, osim primanja ostvarenih iz oblasti socijalne zaštite i zaštite porodice s djecom, po članu domaćinstva ne prelaze iznos od 22% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Iznos dječijeg doplatka po djetetu korisniku iz stava 1. ovoga člana pripada u iznosu 4,5% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Djeca korisnici dječijeg doplatka prema ovom članu koja nisu zdravstveno osigurana po nekom drugom osnovu, imaju pravo na osnovnu zdravstvenu zaštitu.
Stopa doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje iz prethodnoga stava obračunava se u visini 1% od iznosa prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Član 146.
Dječiji doplatak isplaćuje se i za vrijeme školskoga raspusta.
Dječiji doplatak pripada djetetu do navršene 15. godine života ako ispunjava uvjete predviđene zakonom.
Djeca starija od 15 godina, ako se nalaze na školovanju, ostvaruju pravo na dječiji doplatak do kraja propisanog trajanja redovnoga školovanja, a najkasnije do navršene 26. godine života.
Član 147.
Ako se utvrdi da se dječiji doplatak nenamjenski koristi, centar može odrediti da se dječiji doplatak isplaćuje drugom roditelju ili licu kod kojeg se dijete nalazi na izdržavanju.
Dječiji doplatak ne pripada djeci koja su smještena u ustanove socijalne zaštite, niti djeci koja stupe u brak.
Član 148.
Pravo na dječiji doplatak ostvaruje se preko centra. Za donošenje rješenja o pravu na dječiji doplatak prema ovome zakonu, porodica korisnik prava dužna je centru dostaviti sljedeće materijalne dokaze:
– djetetov rodni list
– potvrdu o redovnom školovanju, za djecu stariju od 15 godina
– potvrde o ukupnim prihodima
Ukupnim prihodima smatraju se prihodi navedeni u članu 31. ovoga zakona.
Potvrde o prihodima ne mogu biti starije od tri mjeseca, osim potvrde o katastarskome prihodu koji se utvrđuje za posljednju kalendarsku godinu.
Porodica koja ostvaruje pravo na dječiji doplatak prema članu 144. ovoga zakona, dužna je dostaviti centru nalaz nadležne liječničke komisije ako se radi o invalidnosti roditelja, odnosno bolesti ili ometenosti djece u razvoju ili smrtni list ako se radi o djeci bez roditelja.
Član 149.
Korisnik dječijeg doplatka dužan je u svakoj kalendarskoj godini, a najkasnije do kraja marta tekuće godine, dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava, a za djecu koja se nalaze na redovnom školovanju, do 30. novembra tekuće godine dokaz o nastavku školovanja.
Korisnik dječijeg doplatka dužan je prijaviti svaku nastalu promjenu koja povlači gubitak prava, u roku 30 dana od nastale promjene.
Član 150.
Naknada umjesto plaće ženi-majci u radnome odnosu za vrijeme dok odsustvuje s posla zbog trudnoće, porođaja i njege djeteta ostvaruje se u vremenu regulisanom propisima o radu i radnim odnosima.
Naknada iz stava 1. ovoga člana utvrđuje se u procentu u kojem poslodavac redovno uplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje te zdravstveno osiguranje porodilje, s tim da ne može biti veća od 50% od iznosa ostvarene plaće za period od šest mjeseci prije porođaja, valoriziranog na osnovu rasta plaća u tom periodu na području Kantona.
Pravo na naknadu umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu, iz stavova 1. i 2. ovoga člana, ostvaruje se preko centra nakon dostavljanja liječničkoga nalaza, odnosno djetetova rodnog lista te potvrde o prosječnoj plaći ostvarenoj u posljednjih šest mjeseci prije porođaja.
Smatra se da je žena-majka u radnom odnosu i da može ostvariti pravo na naknadu umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje s posla zbog trudnoće, porođaja i njege djeteta ako je u vrijeme ostvarivanja toga prava uredno zdravstveno i penzijski osigurana. Doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje dužan je snositi poslodavac kod kojega je žena-majka zaposlena.
Porodilja koja radi skraćeno radno vrijeme u vrijeme porodiljskoga bolovanja zadržava pravo na novčanu naknadu preko centra za socijalni rad u trajanju od jedne godine u iznosu od 50% od utvrđenog iznosa naknade prema stavu 2. ovoga člana, a u skladu sa Zakonom o radu (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj: 43/99, 32/2000 i 29/03), ostvaruje kod
poslodavca naknadu za svoj rad sa skraćenim radnim vremenom.
Porodilja koja radi puno radno vrijeme u toku porodiljskoga bolovanja u trajanju od jedne godine nema pravo na naknadu preko centra za socijalni rad.
Rok za podnošenje zahtjeva porodilje centru za socijalni rad radi regulisanja naknade na osnovu porodiljskoga bolovanja je 40 dana od dana porođaja.
Član 151.
Pravo na novčanu pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja žene-majke koja nije u radnom odnosu ima majka djeteta ako njezino domaćinstvo ispunjava uvjete iz člana 145. ovoga zakona.
Novčana pomoć za vrijeme porođaja žene-majke koja nije u radnom odnosu ostvaruje se kao jednokratna novčana pomoć u iznosu od 35% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Radi ostvarivanja prava iz stava 1. ovoga člana, žena-majka dužna je centru koji utvrđuje pravo dostaviti djetetov rodni list i potvrdu koju je izdala služba za zapošljavanje te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stava 1. ovoga člana.
Član 152.
Pravo na jednokratnu pomoć za opremu novorođenčeta ima majka djeteta ako njezino domaćinstvo može ostvariti pravo na dječiji doplatak, odnosno ako ispunjava uvjete iz člana 145. ovoga zakona.
Pomoć iz prethodnoga stava ostvaruje se u iznosu od 35% prosječne mjesečne netoplaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu.
Pomoć prema stavovima 1. i 2. ovoga člana može se ostvariti do šest mjeseci djetetove dobi. Rješenje o pomoći iz stavova 1. i 2. ovoga člana donosi centar.
Član 153.
Pravo na pomoć u ishrani djeteta do šest mjeseci i dodatnu ishranu za majke-dojilje imaju korisnici prava na dječiji doplatak.
Pravo iz stava 1. ovoga člana ostvaruje se u vidu mjesečnoga naturalnog davanja u prehrambenim proizvodima.
Vrijednost naturalnog mjesečnog davanja utvrđuje resorno ministarstvo prema finansijskim mogućnostima Kantona.
Ostvarivanje prava iz stava 1. ovoga člana osigurava se preko centra za zdravstvenu zaštitu žene-majke i djece pri domu zdravlja ili pri drugoj zdravstvenoj ustanovi.
Pravo iz prethodnoga stava ostvaruje se najduže šest mjeseci nakon djetetova rođenja, uz dokaz rješenje o pravu na dječiji doplatak.
Član 154.
Pravo na poseban psihosocijalni tretman trudnica i bračnih partnera koji žele djecu imaju sva zainteresovana lica.
Pravo na posebni psihosocijalni tretman iz prethodnoga stava ostvaruje se u porodičnom savjetovalištu pri centru.
Porodično savjetovalište, u smislu ovoga zakona, pruža sljedeće vrste pomoći:
– predbračnim i bračnim partnerima u planiranju braka i porodice
– prilagođavanje novim uvjetima života u braku i porodici
– suzbijanje razvoja socijalno negativnih odnosa u porodici
– pripremanje mladih ljudi za odgovorno roditeljstvo
– pripremanje trudnica za materinstvo
Član 155.
Pravo na smještaj djece, uz osiguranu ishranu, u ustanovama predškolskoga odgoja i obrazovanja imaju djeca predškolskoga uzrasta.
Pravo na subvenciju dijela troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi vrtiću ostvaruje se u skladu s propisom općinskoga vijeća.
Član 156.
Pravo na osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnoga obrazovanja za djecu koja pohađaju osnovnu školu u Kantonu ostvaruje se prema mogućnostima i na osnovu propisa općinskoga vijeća.
Član 157.
Pravo na školarinu i stipendiju imaju učenici i studenti s područja Kantona koji ispunjavaju kriterije za ostvarivanje toga prava.
Kriterije za ostvarivanje prava na školarinu i stipendiju utvrđuje Vlada Kantona, a na prijedlog nadležnoga ministarstva.
Član 158.
Pravo na organizovani odmor i rekreaciju imaju sva djeca predškolskoga uzrasta i učenici osnovnih i srednjih škola u Kantonu.
Uvjeti i kriteriji za ostvarivanje prava iz stava 1. ovoga člana utvrđuju se posebnim programom odmora i rekreacije djece, koji donosi Vlada Kantona na prijedlog kantonalnog Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
IV. 3. Dječija nedjelja
Član 159.
Prva sedmica u oktobru svake godine određuje se kao “Dječija nedjelja” na području Federacije.
“Dječija nedjelja” uvodi se radi poticanja i priređivanja raznovrsnih kulturno-obrazovnih, rekreativnih i drugih manifestacija posvećenih djeci i
poduzimanja drugih mjera i akcija za unapređenje razvoja društvene brige o djeci.
Manifestacije i mjere iz stava 2. ovoga člana utvrđuju se programom koji donosi federalni ministar nadležan za socijalnu i dječiju zaštitu.
Član 160.
Za “Dječiju nedjelju” tokom cijeloga oktobra naplaćivat će se novčani iznos utvrđen odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, i to:
1. na prodanu voznu kartu u međumjesnom i međunarodnom saobraćaju
2. na poštanske pošiljke u unutrašnjem saobraćaju, osim na pošiljke novina i časopisa
3. na prodanu ulaznicu za pozorište, kino te druge kulturne manifestacije i sportske priredbe za koje se naplaćuju ulaznice
4. na prodanu gramofonsku ploču, muzički kompakt-disk i videokasetu
Naplaćene novčane iznose iz stava 1. ovoga člana, preduzeća, poslodavci i druga pravna i fizička lica koja obavljaju naplatu na području Kantona dužna su uplatiti na posebni račun budžeta Kantona u roku 15 dana nakon isteka mjeseca oktobra.
Na prijedlog resornoga ministarstva, Vlada Kantona donijet će odluku o načinu naplate novčanih iznosa iz stava 1. ovoga člana i o načinu njihova raspoređivanja.
V. FINANSIRANJE SOCIJALNE ZAŠTITE, ZAŠTITE CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITE PORODICA S DJECOM
Član 161.
Sredstva za finansiranje socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom osiguravaju se:
– iz kantonalnog budžeta
– iz općinskih budžeta
– od ulaganja osnivača ustanova
– od privredne i uslužne djelatnosti ustanova
– od udjela korisnika i njihovih srodnika
– od legata, darova i oporuka – iz drugih izvora u skladu s propisima Kantona i Federacije
Član 162.
Iz kantonalnog budžeta finansiraju se svi oblici socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom u skladu s ovim zakonom, a isplate korisnicima i davaocima usluga obavljaju se preko centra.
Kriteriji i iznosi novčanih primanja prema ovome zakonu utvrđuju se, prema potrebi, početkom godine ili periodično u skladu s planiranim i osiguranim budžetskim sredstvima, odlukom Vlade Kantona na prijedlog resornoga ministarstva.
Član 163.
Iz općinskog budžeta finansira se centar za socijalni rad kojem je osnivač općinsko vijeće, a mogu se finansirati i prošireni oblici i uvećani iznosi socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom za pojedine kategorije i oblike, općinska invalidska udruženja, a prema odluci općinskoga vijeća.
Član 164.
Za lica koja nemaju prebivalište na prostoru Kantona, Kanton će preko centara za socijalni rad pružati finansijsku i materijalnu pomoć prema mogućnostima i raspoloživim finansijskim sredstvima, kroz povremene jednokratne novčane pomoći u skladu s članom 35. ovoga zakona, a na zahtjev centara za socijalni rad i uz saglasnost ministra resornog ministarstva.
VI. POSTUPAK I NADLEŽNOSTI ZA OSTVARIVANJE PRAVA PREMA OVOME ZAKONU
Član 165.
Postupak za ostvarivanje prava prema ovome zakonu pokreće se u centru za socijalni rad, prema korisnikovu mjestu prebivališta, na zahtjev lica u stanju socijalne potrebe ili članova njegova domaćinstva.
Član 166.
Postupak iz prethodnoga člana pokrenut će centar po službenoj dužnosti i nakon saznanja ili obavijesti dobivene od srodnika, građana, organa ili organizacija u korist lica ili porodice u stanju socijalne potrebe.
Član 167.
Zahtjev za ostvarivanje prava prema odredbama ovoga zakona u prvom stepenu rješava centar, a o žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu rješava resorno ministarstvo.
Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Nakon utvrđivanja prava prema ovome zakonu, centar izdaje rješenje za svaki od oblika zaštite i dostavlja kompletan spis predmeta na reviziju resornom ministarstvu.
Član 168.
U postupku revizije resorno ministarstvo može se saglasiti s prvostepenim rješenjem ili ga izmijeniti, poništiti ili ukinuti. Resorno ministarstvo će u postupku revizije poništiti ili ukinuti prvostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili samo riješiti stvar ako utvrdi da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice, ili da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koji bi uticali na rješenje stvari, ili ako se utvrdi da su pogrešno procijenjeni dokazi, ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o činjeničnome stanju, ili da je pogrešno
primijenjen propis na osnovu kojega je doneseno rješenje. Centar čije je rješenje u postupku revizije poništeno ili ukinuto, ili ako je predmet vraćen na ponovni postupak, donosi novo rješenje. Novo prvostepeno rješenje podliježe reviziji u kojoj se ispituje samo je li novo rješenje u skladu s razlozima zbog kojih je ranije poništeno ili ukinuto.
Revizija se, prema odredbama ovoga zakona, obavlja komisijski. Ako se revizija ne može obaviti bez nalaza drugostepene liječnike komisije, nalaz prvostepene liječničke komisije i medicinska dokumentacija dostavljaju se komisiji na razmatranje.
Centar za socijalni rad osniva potrebne komisije, prema ovome zakonu, u prvom stepenu, a resorno ministarstvo u drugom stepenu, a saglasnost na njihovo imenovanje i rad te visinu naknade za njihov rad odobrava resorno ministarstvo. Na osnovu odluke resornoga ministarstva odobrava se osnivanje komisija, kao i visina naknade i isplate za njihov rad iz sredstava budžeta namijenjenih za socijalnu zaštitu.
Član 169.
Nakon što resorno ministarstvo obavi reviziju predmeta, a na osnovu finansijskog zahtjeva koji uputi centar, resorno ministarstvo upućuje Ministarstvu finansija napismeno zahtjev za doznačivanje sredstava na račun centra.
Centar je dužan resornom ministarstvu pravdati raspodjelu doznačenih sredstava mjesec dana nakon doznačivanja sredstava.
Centar podnosi resornom ministarstvu finansijski zahtjev za potrebne isplate u skladu sa Zakonom.
O svim isplatama koje provodi prema zakonu i osiguranim sredstvima centar vodi urednu evidenciju i izvještava resorno ministarstvo.
Član 170.
Prava utvrđena prema ovome zakonu pripadaju korisniku od prvog dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti, i traju dok za to postoje uvjeti prema odredbama ovoga zakona.
Član 171.
Korisnik pomoći prema ovome zakonu dužan je u roku 15 dana prijaviti centru svaku nastalu promjenu koja utiče na ostvarivanje prava.
Član 172.
Lica koja se, radi ostvarivanja prava na stalnu novčanu pomoć prema članu 33. Zakona, prava na novčanu naknadu za njegu i pomoć drugog lica prema članu 34. Zakona i prava u statusu civilne žrtve rata prema članu 103. Zakona, komisijski obrađuju u prvom ili drugom stepenu, učestvuju u troškovima naknade za rad liječničke komisije u
visini od 30% pune cijene troškova rada po jednom predmetu.
Ako bude pozitivno riješen zahtjev lica, odnosno lice ostvari pravo prema stavu 1. ovoga člana, tome licu vraćaju se uplaćena sredstva. Uplate i refundacije prema ovome članu u prvom i drugom stepenu regulišu se preko centra za socijalni rad.
Član 173.
Za ostvarivanje prava na stalnu novčanu pomoć, novčanu naknadu za pomoć i njegu drugog lica, osposobljavanje za život i rad, smještaj u socijalnu ustanovu ili drugu porodicu, na kućnu njegu i pomoć u kući te ostvarivanje prava na dječiji doplatak prema članu 144. ovoga zakona, korisnik ne može biti vlasnik pokretne ili nepokretne imovine kojom može steći određenu imovinsku korist ili koja svojom veličinom nadilazi potrebe njegova domaćinstva, a o čemu kriterije uputom propisuje resorno ministarstvo.
Lice ne može biti nosilac nekog od oblika socijalne zaštite za čije se sticanje prava uzimaju prihodi, niti ostvariti pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite ako je prije podnošenja zahtjeva ili ostvarivanja prava na socijalnu zaštitu poklonilo svoju imovinu ili se odreklo prava na imovinu ili na naslijeđe u korist nekog od srodnika ili drugog lica.
Lica koja prema članu 23. stav 1. tačke 3. i 4. ovoga zakona koriste pravo na smještaj u ustanovu ili u drugu porodicu, odnosno pravo na kućnu njegu, koja su vlasnici pokretne ili nepokretne imovine, a nisu u mogućnosti plaćati troškove smještaja, ili ako lica i srodnici koji su prema zakonu obavezni izdržavati korisnika odbiju plaćati troškove smještaja ili ne uplaćuju ugovorenu cijenu smještaja, centar za socijalni rad troškove smještaja može podmiriti iz imovine korisnika, odnosno srodnika, a o čemu kriterije uputom propisuje resorno ministarstvo.
Vlasnik imovine koji se smješta u socijalnu ustanovu s centrom za socijalni rad sklapa ugovor o doživotnom izdržavanju, odnosno ugovor prema kojem centar za socijalni rad nasljeđuje njegovu imovinu, u skladu s važećim Zakonom o nasljeđivanju, a na ugovor svoju saglasnost daje resorno ministarstvo.
Resorno ministarstvo daje svoju saglasnost centru za socijalni rad i na realizaciju ugovora iz stava 4. ovoga člana, odnosno na raspolaganje štićenikovom imovinom poslije njegove smrti, a prema predloženim projektima.
VII. NADZOR NAD PROVOĐENJEM OVOGA ZAKONA I NAD RADOM USTANOVA
Član 174.
Nadzor nad provođenjem ovoga zakona i nad radom ustanova obavlja inspekcija resornoga ministarstva u skladu s odredbama ovoga zakona i zakona o ustanovama.
Član 175.
Predmetom nadzora, osim navedenih slučajeva iz poglavlja VIII. Kaznene odredbe, mogu biti i:
1. provjera ispravnosti dokumentacije na osnovu koje je ostvareno pravo
2. provjera ispravnosti načina obračunavanja iznosa novčane naknade i blagajničke dokumentacije o raspodjeli sredstava
Član 176.
Korisnik sredstava namijenjenih zaštiti prema ovome zakonu, dužan je vratiti primljeni iznos:
1. ako je na osnovu neistinitih i netačnih podataka, mada je znao ili morao znati da su neistiniti, ili na drugi protupravan način ostvario primanje ili zaštitu na koju nije imao pravo, ili je ostvario u većem obimu nego što mu pripada
2. ako je primanje ili zaštitu ostvario i nakon promjene koja bi uticala na gubitak ili obim prava, a nije prijavio nastalu promjenu
Član 177.
Centar ima pravo na povrat sredstava u skladu s članovima 171. i 173. ovoga zakona od korisnika ili srodnika u skladu s odredbama ovoga zakona.
Član 178.
Ako se i pored kriterija regulisanih članom 173. ovoga zakona bude ostvarivalo pravo, centar ima pravo na cjelokupnu korisnikovu imovinu nakon smrti korisnika koji nema nasljednika, ili na dio korisnikove imovine korisnika koji ima nasljednike koji su u svojstvu srodnika bili dužni izdržavati korisnika, a nisu učestvovali u njegovu izdržavanju.
Udjel imovine koja pripada centru ravan je visini sredstava uloženih za izdržavanje umrloga korisnika i centar ga može izdati pod zakup, prodati ili na drugi način staviti u promet uz prethodno danu saglasnost resornoga ministarstva.
Član 179.
Rad socijalnih ustanova na području Kantona podliježe stručnom nadzoru i nadzoru nad zakonitošću rada, a u skladu s ovim zakonom i drugim propisima.
Stručni nadzor obavlja se radi sagledavanja, praćenja, nadgledanja i unapređenja načina i kvaliteta stručnoga rada, poduzimanja odgovarajućih mjera potrebnih za sprečavanje i otklanjanje štetnih posljedica, radi pružanja odgovarajuće stručne pomoći i radi nadgledanja kvaliteta usluga koje pruža ustanova.
Član 180.
Ustanova je dužna omogućiti nesmetano obavljanje inspekcijskoga nadzora,
uključivši uvid u dokumentaciju. Nadzor nad stručnim radom obavlja se redovno, a vanredno po nalogu ministra resornoga ministarstva.
Član 181.
Nakon obavljenog nadzora, inspekcija je dužna u roku koji nije dulji od mjesec dana, napisati izvještaj koji mora sadržavati:
1. prikaz utvrđenoga stanja
2. prijedlog mjera koje bi trebalo poduzeti radi otklanjanja nedostataka i u kojem roku
3. prijedlog ostalih mjera za unapređenje stanja
Član 182.
Nakon isteka roka koji je utvrdila inspekcija za otklanjanje nedostataka, ustanova je dužna izvijestiti resorno ministarstvo o otklanjanju utvrđenih nedostataka.
VIII. KAZNENE ODREDBE
Član 183.
Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 KM kaznit će se za prekršaj direktor socijalne ustanove s područja Kantona:
– koja, iako ispunjava uvjete i ima prostorne mogućnosti za smještaj, ne primi korisnika kojeg uputi centar, osim privatnih ustanova i ustanova čiji su osnivači vjerske organizacije
– koja ne izvršava propisanu obavezu smještaja, njege, ishrane, zdravstvene zaštite, redovnoga pohađanja nastave i nadzora nad odgojem štićenika
– koja ne vodi ili neuredno vodi propisanu evidenciju i dokumentaciju
– koja ne omogući obavljanje nadzora nad svojim radom
– koja u određenom roku ne poduzme mjere za otklanjanje nedostataka po nalogu inspekcije
– koja otpusti korisnika iz ustanove protivno odredbi člana 48. ovoga zakona
Član 184.
Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 KM kaznit će se direktor centra:
– ako sredstva osigurana na osnovu ovoga zakona ne koristi namjenski i njihovu raspodjelu ne pravda resornom ministarstvu
– ako na vrijeme ne prikaže svaku nastalu promjenu u pogledu prava i broja korisnika na osnovu ovoga zakona
– ako ne omogući obavljanje nadzora nad svojim radom
– ako korisniku, protivno odredbama ovoga zakona, uskrati ili ograniči prava koja mu pripadaju
– ako omogući korištenje prava licu kojem ne pripada pravo na osnovu ovoga zakona ili mu ne pripada u tome obimu
– ako smjesti lice u drugu porodicu koja, u smislu člana 40. ovoga zakona, nije podobna primiti ga na smještaj
– ako ne vodi ili neuredno vodi propisanu evidenciju i dokumentaciju
– ako u određenom roku ne poduzme mjere za otklanjanje nedostataka po nalogu resornoga ministarstva
Član 185.
Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 250,00 KM kaznit će se radnik ustanove koji povrijedi obavezu čuvanja profesionalne tajne ili koji ne vodi ili neuredno vodi propisanu evidenciju i dokumentaciju.
Član 186.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 KM kaznit će se za prekršaj preduzeće, odnosno drugo pravno lice, odnosno poslodavac ako za vrijeme “Dječije nedjelje” ne naplaćuje novčani iznos utvrđen odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu s članom 160. ovoga zakona. Za prekršaj iz stava 1. ovoga člana kaznit će se i odgovorno lice u privrednom društvu novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 1.000,00 KM. Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 500,00 KM kaznit će se porodica u koju je dijete smješteno ako bez saglasnosti roditelja, usvojitelja ili organa starateljstva poduzme važnije mjere u pogledu tretmana djeteta, u skladu s članom 41. Zakona.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 187.
Lica koja su podnijela zahtjev za ostvarivanje prava povodom kojeg nije doneseno rješenje prema propisima o socijalnoj i dječijoj zaštiti te zaštiti civilnih žrtava rata, koji su se primjenjivali na području Federacije do dana stupanja na snagu ovoga zakona, dužni su u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava prema ovome zakonu. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Licima iz stava 1. ovoga člana koja ne podnesu zahtjev u roku, s potrebnom dokumentacijom, prestaje daljnje ostvarivanje prava.
Dosadašnji korisnici prava dužni su na poziv centra odazvati se u roku 30 dana sa svojim zahtjevom i s potrebnom novom dokumentacijom radi produženja ostvarivanja prava prema ovom zakonu.
Član 188.
Postupci za ostvarivanje prava započeti prije stupanja na snagu ovoga zakona, a koji nisu završeni, okončat će se prema odredbama ovoga zakona. (“Službene
novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Član 189.
Centri i druge postojeće ustanove na prostoru Kantona koje obavljaju djelatnost socijalne zaštite dužne su uskladiti statut i druge opće akte s odredbama ovoga zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Član 190.
Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaju se primjenjivati propisi i opći akti iz oblasti socijalne i dječije zaštite i zaštite civilnih žrtava rata koji su se primjenjivali na području Kantona. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Član 191.
Vlada Kantona će u roku koji nije dulji od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona donijeti pravilnik o otkrivanju i ocjenjivanju sposobnosti, razvrstavanju i evidenciji djece i omladine ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02). Resorno ministarstvo će u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona donijeti akte iz svoje nadležnosti utvrđene ovim zakonom. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Član 192.
Javne ustanove s područja Kantona koje nisu predviđene ovim zakonom prestat će s radom u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona, a pružanje usluga socijalnog rada i zbrinjavanja korisnika tih ustanova preuzet će ustanove predviđene ovim zakonom. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 9/02).
Član 193.
Odredbe članova 108. i 109. te stava 2. člana 110. ovoga zakona primjenjuju se od 1. januara 2005. godine. (“Službene novine Srednjobosanskog kantona”, broj 7/05).